DELO - ODNOSI HRVATSKA-SLOVENIJA - 20. I.

SLOVENIJA DELO 20. I. 1998. Ni dvojčeki, a kamoli sijamski "Kad netko s nekog drugog kraja svijeta uzme pod sitnozor Hrvatsku i Sloveniju, lako utvrdi da se radi o državama koje su doduše blizu ali ipak vrlo daleko. Obje su nekoliko stoljeća, sve do kraja Prvoga svjetskoga rata bile dio austro-ugarskog carstva. Slovenija je spadala u austrijski a Hrvatska u ugarski dio habsburškog imperija. Kad su poslije nastanka prve Jugoslavije silovito izbile suprotnosti između Srba i Hrvata, slovenski su se vođe više povezali sa Srbima. Zagreb je to Ljubljani silno zamjerio. Ali zato su neke pokroviteljske sipmatije prema Slovencima počeli gajiti Srbi. Bez tog emotivnog naboja ne može se razumjeti današnji bijes Srba prema Sloveniji. Osjećaju se izdanima, kao da su im Slovenci zaboli nož u leđa. Poslije Drugog svjetskog rata hrvatski su i slovenski komunistički vođe međusobno doduše dobro surađivali, no prave topline u odnosima nije bilo. Hrvatskom proljeću u početku sedamdesetih Slovenci nisu ništa pomogli, prije je bilo suprotno. Krajem osamdesetih hrvatski su se i slovenski interesi u nekim točkama poklapali (odlazak iz Miloševićeve Jugoslavije) ali su suprotnosti uskoro izbile na vidjelo. Uloga hrvatskog vodstva tijekom slovenskog osamostaljenja vojno je prijeporna a isto tako i ponašanje hrvatskog člana u predsjedništvu raspadajuće se federacije 1991. godine. Glede diplomatskog priznanja, međunarodna je zajednica obje države ugurala u nekakav paket, kao sijamske dvojčeke, iako je već izdaleka bilo razvidno da su sijamski blizanci zapravo Srbija i Hrvatska. Međudržavne odnose Hrvatske i Slovenije danas opterećuje niz neriješenih pitanja iz razdoblja zajedničke države. Dodatno ih otežava i naporan emotivan odnos s nizom uzajamnih zamjerki. Zato je za odnose s jedne strane značajno pretjerano intimno ozračje u kući a s druge strane nekakvo međusobno podcjenjivanje. Tako hrvatski turistički radnici ne govore slovenski a razumiju još manje. Ako ih netko pita razmišljaju li o uvedbi pouke slovenskog jezika, gledaju ga kao da je pao s marsa. I to unatoč tomu što su Slovenci njihovi najbrojniji, vjerni i pouzdani gosti. Prije dvije godine je u Novalji na Pagu bilo baš komično. Svi su restauranti na ploči u vrtu imali ponudu napisanu na njemačkom. A tijekom deset dana nije došao nitko tko govori njemački. Za razgledavanje Brijuna može se dobiti vodiča na njemačkom, engleskom, talijanskom i francuskom jeziku. Ali nemaju nikoga tko bi znao ili htio govoriti slovenski. Na istarskim vas plažama mlade, privlačne djevojke pozivaju na ove ili one izlete brodovima. Kad ustanove da ste iz Slovenije, odmah prelaze na materinski jezik: 'Pa vi ste naši, Slovenci.' Slovenci na Hrvate gledaju nekako s visoka, kao na dio siromašnog juga, Balkana. Hrvatska je za njih egzotična, kvazidemokratska država s pompoznim vladarom koji više nego na europske suvremene državnike, podsjeća na Tita ili na latinskoameričke generale predsjednike. A Hrvati Slovence gledaju krivo, jer nikada nisu imali svoje plemstvo ni aristokraciju, jer im se Ljubljana u usporedbi sa Zagrebom čini poput nekog podalpskog gradića i jer Slovenci nemaju ni svojega kardinala. Slovencima se osjećaju barem jednako vrijednima, zato im ide u nos naš viši standard života, a ponajprije ih zbunjuje činjenica da im put do obećane Europe vodi baš preko Slovenije. Slovencima očito zaviđaju i juriš u uključivanju u euroatlantske integracije. Njihova je zlovolja tako velika da se ponekad ponašaju kao da Slovenija uopće ne postoji. Tako turistički uglednici tiskaju čudne turističke zemljovide, političari daju izjave da Hrvatska graniči s Austrijom itd. Ljudi su takav odnos brzo prihvatili. U nekoj anketi velika je većina upitanih odgovorila da im je od susjednih država najdraža - Austrija. Politički odnosi između država već dugo se ne miču s mrtve točke. To nije čudo jer za hrvatski politički vrh su već nekoliko godina prioritet odnosi sa Srbijom i interesi u BiH. Slovenija je za njih na sporednom kolosijeku. I slovensko je vodstvo odnose s Hrvatskom gurnulo u stranu poslije nekoliko neuspjelih pokušaja približavanja. Doduše, odnos prema Hrvatskoj u Sloveniji suodređuju i neke usijane glave koje među ostalim postavljaju nerealne teritorijalne zahtjeve. U takvom je ozračju premijer Drnovšek, koji je poznat po tomu da vanjsku politiku rado gleda kroz prizmu unutarnje političke oportunosti, na nekoj točki najvjerojatnije izračunao da mu nebavljenje s Hrvatskom ne šteti previše. Slovenski ministar vanjskih poslova Frlec izjavio je pri preuzimanju dužnosti da je sređenje odnosa s Hrvatskom vanjskopolitički prioritet. Uz reintegraciju istočne Slavonije u ustavnopravni poredak Hrvatske, nešto je slično u svezi sa Slovenijom rekao i hrvatski predsjednik Tuđman. Možda će se stvari ipak pomaknuti. Svakako bi već bilo vrijeme" - zaključuje Gorazd Bohte. 210257 MET jan 98