ŠVICARSKA - NZZ - 15. I. MISIJA UNTAES-A IZ DANAŠNJE PERSPEKTIVE

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 15. I. 1998. Istočna Slavonija kao primjer za Bosnu? "Za Hrvatsku je 15. siječnja dan trijumfa. Mandat prijelazne uprave UN-a na područjima na krajnjem istoku Hrvatske, koja su u jesen 1991. osvojile srpske postrojbe i tadašnja Jugoslavenska narodna armija, napokon ističe. Spomenutu regiju sačinjavaju istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem. Time je Zagreb prvi put nakon proglašenja nezavisnosti, u lipnju 1991., uspostavio pun suverenitet nad cjelokupnim državnim teritorijem. Time je - bar na papiru - završen proces reintegracije zadnje hrvatske regije pod srpskim nadzorom, započet pod egidom UN-a. Gotovo potpuno razoreni grad Vukovar, koji je postao simbolom hrvatske težnje za slobodom, vratio se u sastav Hrvatske. Za Srbe reintegracija označava kraj besprimjerne tragedije za koju dijelom sami snose odgovornost, a započeta je u kolovozu 1990. g. pobunom u Kninu. Nakon početnog trijumfa, koji je kuluminirao proglašenjem vlastite srpske države na hrvatskom tlu, uslijedili su vojni porazi. U proljeće i u ljeto 1995. hrvatska vojska oslobodila je zapadnu Slavoniju i ostale dijelove krajine koje su nadzirali Srbi. Srpsko stanovništvo izbjeglo je u Bosnu ili u Srbiju. Hrvatska nije bila samo žrtva srpske agresije već i krivac. Jačajući vlastite vojne snage i konsolidirajući svoje političke redove, Zagreb je uložio maksimalne napore u ostvarivanje vlastitih nacionalnih ciljeva i u konačno rješavanje srpskog pitanja u Hrvatskoj, sukladno vlastitim željama. Od samog početka hrvatsko vodstvo nije u odnosu prema srpskim zemljacima i njihovim bojaznima pokazivalo politički takt. Beogradsko vodstvo nahuškalo je hrvatske Srbe na otpor hrvatskoj državi i upotrijebilo ih kao koplje u borbi za velikosrpsku državu, ostavivši na kraju svoje štićenike na cjedilu. Hrvatski Srbi izgubili su ne samo svoju fantomsku državu, 'republiku srpsku krajinu', već i veliki dio područja na kojima su stoljećima živjeli. Ta su područja i danas, više od dvije godine nakon oslobađanja i srpskog egzodusa, uglavnom pusta, zamrla i opustošena. Od nekoć 600 tisuća hrvatskih Srba ostalo ih je manje od četvrtine tog broja; većina njih - po nekim procjenama 100 do 120 tisuća - živi danas u istočnoj Hrvatskoj. Ustav definira Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda. Srbi, za vrijeme komunističke Hrvatske državotvorni narod, baš kao i Hrvati, imaju danas status manjine kojoj je ipak zajamčena određena kulturna autonomija. U toj je točki pritisak Zapada postigao željeni učinak. U istočnoj je Slavoniji pod upravom UN-a nesumnjivo postignuto puno. Primjerice, Srbi i Hrvati surađuju u gradskoj upravi Vukovara i ostalih mjesta. Uspješan završetak misije UN-a u istočnoj Slavoniji - za razliku od one u Bosni - rezultat je - zanemarimo li spremnost dviju strana na suradnju - u prvom redu većih ovlasti upravitelja UN-a i njegove beskompromisne uporabe tih ovlasti. Dakle, stvorene su institucionalne pretpostavke za nov početak, a budućnost će pokazati je li Zagreb pod nadzorom promatrača OESS-a i policajaca UN-a uistinu spreman ispunjavati preuzete obveze i sa Srbima u svakodnevnom životu postupati kao s ravnopravnim građanima. Miran susjedski život Srba i Hrvata bio bi već veliko postignuće. Neuspjeh bi pak bio težak udarac i za nastojanja usmjerena na provedbu pomirenja u Bosni. Unatoč velikoj nesigurnosti među Srbima, ne očekuje se srpski egzodus poput onog koji je se dogodio kad su bosanski Srbi prije dvije godine predali Bošnjacima dijelove Sarajeva, do tada pod srpskim nadzorom. Pritom je ključnu ulogu, između ostalog, odigrala i okolnost da je proces reintegracije u istočnoj Slavoniji bio postupan a time i oprezan. Osim toga, nakon vojnih uspjeha Zagreba, Srbi koji su ostali u Hrvatskoj shvatili su da ih je Beograd otpisao. Stoga im nije preostalo ništa drugo nego da se pomire s neizbježnim. U svakom slučaju, u Srbiji su kao izbjeglice krajnje nepoželjni. Dosad se tek mali broj prognanih Hrvata i Mađara vratio u istočnu Slavoniju gdje danas žive gotovo još samo Srbi. Zahvaljujući katastrofalnom stanju u gospodarstvu, ta se okolnost vjerojatno neće brzo promijeniti. Posebno mladi ljudi i obitelji ne žele se vratiti u regiju u kojoj nema radnih mjesta ni perspektive. Obnova je tek započela. U mnogim neoštećenim kućama žive srpske izbjeglice iz ostalih dijelova Hrvatske. Primjerice, Vukovar ponovno ima hrvatskoga gradonačelnika, ali on upravlja gradom u kojemu - uz iznimku nekolicine hrvatskih državnih službenika - gotovo i nema Hrvata", piše novinar. 160034 MET jan 98