AMERIČKI HERALD O MMF-U 15. I.

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 15. I. 1998. MMF može i bolje "Visoki dužnosnici Međunarodnoga monetarnog fonda odjurili su ovoga tjedna u Indoneziju kako bi zaustavili gospodarsko krvarenje, za koje MMF priznaje da se pogoršalo. Ubrzo je u područje stigao i zamjenik ministra financija Lawrence Summers, kao predstavnik zabrinute Clintonove vlade. Razumljivo, Amerikanci se pitaju može li se MMF-u vjerovati da će spojiti te vrste spašavanja te trebaju li se dolari poreznih obveznika trošiti za neizravno isplaćivanje zapadnih banaka koje su poduzele budalaste zajmove. Radi se o tome da je MMF jedina organizacija koja može organizirati međunarodni odgovor na financijsku krizu. Prepuštene same sebi, krize valuta mogu se širiti s jedne države na drugu te voditi nepotrebnom metežu i gospodarskom grču. Ako bi MMF odstupio, Sjedinjene bi Države mogle same pokušati pomoći Južnoj Koreji, što je prilično nezavidna mogućnost. Postojanje financijskog meteža u Aziji ne iznenađuje. Svako područje pretrpi nekakav gospodarski nemir; dogodilo se to i Sjedinjenim Državama osamdesetih godina. Ono što iznenađuje jest brzina kojom se raspadaju neka svjetska gospodarstva koja su najbrže rasla. Nedavni događaji dokazuju da je prosperitet na Tajlandu, u Indoneziji te u Južnoj Koreji djelomično bio izgrađen oko financijski trule jezgre. Korporacije su poslovale uz velike zajmove, koji mogu pobjeći kad posao propadne. (Na Zapadu se korporacije više oslanjaju na dio dioničkog kapitala koji ne donosi fiksnu kamatnu stopu, a to ne isparuje tako lako.) Što je još gore, insolventne su korporacije bile poduprte zajmovima banaka koje su odgovarale političkim vođama, kao u slučaju Indonezije, ili su bile zahvalne udruženim konglomeratima, kao u Južnoj Koreji. Neuspjesi u Tajlandu izazvali su devalvaciju valute, šireći tajlandski metež na Južnu Koreju i druge trgovinske partnere. Jednom kad su se ulagači počeli bojati da korejske banke neće ispuniti svoje obveze, pobjegli su i ostavili korporacije gladne zajmova potrebnih za opstanak. MMF se pravilno usredotočio na odstranjivanje truleži. Uvjeti spašavanja zahtijevaju od Južne Koreje, Indonezije i Tajlanda da očiste svoje banke te, što je još važnije, prihvate rigorozne računovodstvene sustave te sustave pregleda računa, koji ulagačima daju preciznu procjenu financijskog zdravlja. MMF bi također trebao stati na kraj kapitalizmu u kojemu se zajmovi izdaju za političke svrhe. Indonezija je povećala svoje probleme odugovlačeći s reformama koje MMF nameće. No MMF je također griješio, kao što ga kritičari optužuju, a što MMF-ovo unutrašnje izvješće sad priznaje, tako što je prenagljeno zatvorio 16 banaka. Taj je brzoplet potez alarmirao ulagače. MMF se također preoštro oborio na krhka gospodarstva Koreje i Indonezije, zahtijevajući od njih da zaoštre fiskalnu i monetarnu politiku, što je suprotno onome što su trebala ta gospodarstva, koja su tonula u recesiju. Možda postoje načini da se buduće krize spriječe ili barem predvide. Primjerice, više od 180 zemalja članica MMF-a trebalo bi se dogovoriti da razotkriju pravo stanje svojih financijskih institucija prema otvorenim i preciznim zapadnim standardima. No također je važno da sam MMF bude otvoreniji. On igra moćnu ulogu u svijetu, pa ipak njezine analitičke procjene ostaju većim dijelom tajne. Da je MMF u početku otkrio više o svom pristupu Južnoj Koreji i Indoneziji, neke su se greške mogle izbjeći ili ih se moglo brže prepoznati. Tako se milijune nedužnih radnika širom Azije moglo poštedjeti nepotrebnih muka." 160030 MET jan 98