AMERIČKI HERALD O AZIJI 14. I.

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 14. I. 1998. Spašavanje Azije vjerojatno neće uspjeti, a možda je to i dobro Član Američkog poduzetničkog instituta James K. Glassman piše: "Larry Summers, broj 2 američkog ministarstva financija probija se zemaljskom kuglom u pokušaju spašavanja azijskog gospodarstva. On je predan čovjek u iskrenoj misiji, no nema mnogo izgleda za uspjeh. Plan spašavanja raspleće se. Tržišta su jača od birokrata, pa čak i od pametnih birokrata. 'Brod će potonuti', kaže financijski analitičar Ray Dalio iz Bridgewaters Associatesa. 'Zapravo nema izgleda da dugovi budu namireni ili uspješno restrukturirani. Za Amerikance, slom u Aziji značit će niže cijene za ono što kupujemo te manje kamatne stope kad posuđujemo. To je izvrsno, no to bi također moglo značiti niže cijene dionica, bankrote korporacija, otpuštanja i recesiju. Što možemo učiniti? (...) Kao prvo, možemo uvjeriti Azijce da je prava pouka ovog sloma zaključak kako japanski model - zamisao da se gospodarstvom može upravljati tako da vladini dužnosnici govore domaćim poslovnim ljudima što da čine te da pokušavaju držati strance podalje - ne djeluje. (To sasvim sigurno nije imalo učinka u Japanu, koji bilježi rekordnu nezaposlenost, šest godina stagnacije rasta i pad burze.) Kao drugo, možemo priznati da, iako mogu dati savjet i moralnu potporu, MMF, Svjetska banka i američko ministarstvo financija ne bi smjeli davati novac. Ponašajući se kao posuditelji u zadnjem utočištu, te institucije pogoršavaju problem, odgađaju njegovo rješenje i praktično jamče da će se sve ponoviti. Kako je uopće došlo do sloma? Azijske banke, konglomerati i drugi poslovi loše su ulagali. Nisu to sami činili, već s ohrabrenjem i usmjeravanjem svojih vlada, u japanskom stilu. Problem ulaganja kojima upravlja država jest da ona odbacuju signale tržišta. Tako primjerice poduzeća grade tvornice za mikročipove kad je svijet već preplavljen mikročipovima. Kao rezultat toga, piše Steve Hanke iz Sveučilišta Johns Hopkins, 'Područje ima golem kapacitet produktivnosti, a skladišta su puna neprodane robe.' Azijske banke i poslovi imali su pomoć iznimno entuzijastičnih inozemnih ulagača, koje su ohrabrivali analitičari i financijski novinari, uključujući i mene." Novinar zatim nastavlja da je iz Azije stizalo mnogo pogrešnih informacija: 'Teško ih možete kriviti (analitičare i novinare, op. prev.). Azijske su banke uz pomoć svojih vlada prikrivale vlastita loša ulaganja - često prozirnim laganjem. (...)Drugi razlog zbog kojeg teško možete kriviti inozemne ulagače jest da su se oni oslanjali na povijest. Oni su mislili da će, krenu li stvari u pogrešnom pravcu, MMF i Sjedinjene Države pomoći da se problem riješi - baš kao što su učinile u Meksiku. No ovaj put možda neće biti tako. Američki kongres, s razlogom, nije raspoložen osigurati dodatne fondove za MMF. Privatiziranje dobitaka ulagača, uz istovremeno podruštvljavanje njihovih gubitaka nije samo nepošteno, ono također uništava dinamiku kapitalizma. 'U tržišnom financijskom sustavu', piše 'The Economist', 'rizik da izgubite svoj novac nije samo neprilika koju je moguće izbjeći već temeljni uvjet.' Bit će muka. To je prirodni rezultat strašnih pogrešaka azijskih banaka i poslova, koje su prirodni rezultat sustava zapovjednog i kontroliranog kapitalizma. No iz te bi se muke moglo izroditi nešto veoma dobro. (...) Konačno bi se mogla odbaciti zamisao da gospodarstvom mogu upravljati političari ili mudri birokrati: to bi bio događaj gotovo jednako važan kao kraj komunizma. No pred nama su teškoće. Najbolje rješenje za azijska gospodarstva bilo bi pustiti da se dogode bankroti te da poduzeća prijeđu iz slabih u snažne ruke (a to su često inozemne ruke) po veoma niskim cijenama. No ta se devalvacija imovine ne može obuzdati, podsjeća nas g. Dalio. Ako azijska poduzeća vrijede manje, i američka će vrijediti manje, budući da će biti lišena svoje moći određivanja cijene. Deflacija bi se mogla raširiti, a deflacija može biti gora od inflacije, kao što su tridesete pokazale. 150055 MET jan 98