SRBIJA-NAŠA BORBA-ZAPAMTITE VUKOVAR 14-1

SRBIJA NAŠA BORBA 14. I. 1998. Zapamtite Vukovar Mihail Ramač, među ostalim, piše: "Od danas Vukovar je ponovno u Hrvatskoj. Službeni Zagreb slavi, službeni Beograd šuti. Ovdje su i danas na vlasti oni koji su počeli voditi rat. I tamo su, doduše, ali je to njihov problem. Naš je u tome što oni koji su arlaukali ratu u čast trenutačno imaju nove neprijatelje i s jednakom žestinom prijete sadašnjim tobožnjim razbijačima ostatka Jugoslavije. Naš je u tome, što ovdje i dalje vlada pogubna logika oranja puteva. Sedam godina kasnije, nitko od njih koji su gurali u juriše i zagovarali rušenja i klanja ne smatra da je činio išta loše. Nitko se nije ispričao žrtvama, a niti priznao grijeh, ili bar pogrešku. Političari i akademici, pisci i crkveni dostojanstvenici, generali, novinari i dragovoljci, domoljupci za novac i preprodavači opljačkanog vukovarskog blaga - svi i dalje misle da je sve bilo u redu i da je upravo tako trebalo. Nikome od njih, kao ni onoj većini koja je u svemu sudjelovala odobravanjem ili tek šutnjom, ne pada na pamet priznati krivnju, osuditi zločine ili da, makar, skine ljagu dezertera s onih koji su odbili uzeti pušku i krenuti preko Dunava. Nitko od nebrojenih ratnih huškača ne misli ni na poginule i njihove obitelji, na invalide i njihove obitelji, na one koji su, silom mobilizirani, poludjeli u slavonskom blatu ili ponijeli odande neizlječive duševne rane, na izbjeglice koje se zlopate u Srbiji i na one koji su ostali u Slavoniji, u Baranji, uzdajući se u Svevišenjeg i Tuđmanovu milost. Prije sedam godina, na drugoj strani fronte rado se pjevala pjesma 'Zapamtite Vukovar' kojom su Vukovarci poručivali bezimenom generalu da će jednom kada se vrate, ponovno voditi djecu u ribolov. Kasnije je pjesma skinuta s repertoara, navodno jer je bila previše mirotvorna. Na proljeće povratnici će ipak povesti djecu na izrešetano ušće Vuke u Dunav. Na lijevoj obali velike rijeke mnoge ni tada neće peći savijest. I dalje će nastojati zaboraviti Vukovar i ostala ratišta i stratišta. Na sramotu svih nas, koji nemamo i ne želimo drugu, već drukčiju domovinu. Nas, koji možda i nismo šutjeli, ali nismo mogli ili smjeli ugušiti zlo što je poniklo među nama". 150052 MET jan 98