BRITANSKI THE ECONOMIST O IST. SLAVONIJI 10. - 16. I.

VELIKA BRITANIJA THE ECONOMIST 10. I. 1998. Hrvati dolaze "Vukovar, nekad lijep grad smješten na Dunavu u blizini granice Hrvatske i Srbije, Srbi su 1991. bombardirali i granatirali do ruševina. Oni koji danas žive među tim ruševinama uglavnom su Srbi, čiji sunarodnjaci nisu uspjeli stvoriti vlastitu državu na hrvatskoj zemlji. A sad će se UN, koji ih štiti, povući iz područja. Hrvatska će 15. siječnja ponovno preuzeti nadzor nad Vukovarom i ostatkom istočne Slavonije, dobivajući tako pun suverenitet, prvi put otkad se 1991. proglasila nezavisnom od Jugoslavije. Razumljivo, Srbi su nervozni. Telefonski i letcima prijetili su im osvetom. To su možda činili hrvatski nacionalisti ili krijumčari koji žele da UN-ovi vojnici ostanu kako bi granica sa Srbijom ostala propusna. Srbi se boje i za svoje domove i živote. Ljiljana Đurić, prodavačica cigareta s vukovarske tržnice, očekuje da će trgovina presahnuti te da će stan u kojemu živi zatražiti njegov hrvatski vlasnik, koji sad, kao izbjeglica, živi negdje drugdje u Hrvatskoj. Uskoro će, kaže gđa Đurić, ona, njezin nezaposleni suprug i dijete vjerojatno biti na ulici. Srbi kojima se ne sviđaju njihovi izgledi u slavodobitnoj Hrvatskoj, mogu otići. Eduardo Arboleda iz UN-ova Visokog povjerenstva za izbjeglice smatra da je 15 do 20 tisuća od 100 tisuća Srba otišlo u prethodne dvije godine. Daljnjih 30 tisuća računa na obje mogućnosti, preselivši svoju imovinu u Srbiju. Autsajderi koji pokušavaju održati mir u bivšoj Jugoslaviji žele se uvjeriti da će se sa Srbima koji će ostati u području postupati pristojno. U usporedbi s gargantuanskom zadaćom obnove mira u obližnjoj Bosni, civiliziranje istočne Slavonije čini se jednostavnim. Za razliku od loše organizirane zapadne operacije u Bosni, UN-ove su snage u istočnoj Slavoniji kompaktne, dobro koordinirane i jake. UN-ovo civilno i vojno krilo odgovarali su jednom jedinom zapovjedniku (Jacquesu Kleinu, koji je sad u Bosni). UN je imala moć upravljanja, odnosno mnogo snažniji mandat nego što Zapad ima u Bosni. A u Hrvatskoj je UN imala partnera mnogo spremnijeg na suradnju, nego što su to bosanska zaraćena plemena. Ako se istočna Slavonija ne može učiniti sigurnom za Srbe, plan ponovnog ujedinjenja Bosne čini se beznadnim. UN se koristio svojim položajem kako bi se s Hrvatskom dogovorio da se 60 tisuća Srba rođenih u istočnoj Slavoniji ohrabri na ostanak. Gotovo 40% poslova u javnom sektoru rezervirano je za Srbe; srpska zajednica svakodnevno će dobiti pola sata televizijskog vremena. Nakon što su Srbi prošle jeseni bojkotirali škole da bi prosvjedovali protiv hrvatskoga nastavnog plana (koji uči da su Srbi bili agresori u ratu koji je uslijedio nakon sloma Jugoslavije), UN je posredovao pri dogovoru da se učenje nedavne povijesti odgodi na pet godina. UN je uvjerio Srbe da se služe hrvatskom valutom, kunom, umjesto jugoslavenskim dinarom; slično ostvarenje još uvijek obilazi zapadne snage u Bosni. Prije prosinca, kad je UN donio konačnu odluku da povuče svoje vojnike, hrvatski je predsjednik Franjo Tuđman imao dobar poticaj da Srbima u istočnoj Slavoniji učini život podnošljivim. No čak i najbolje ponašanje Hrvatske nije bilo besprijekorno. 'Temeljni se dogovori poštuju, no nevoljko', kaže jedan promatrač. 'Vlada ozračje nesigurnosti bez uznemiravanja'. A sad kad UN odlazi? OESS šalje 150 promatrača; 100 u istočnu Slavoniju, kako bi Hrvatsku ohrabrili na dobro ponašanje prema svojim manjinama. Osim toga, 180 UN-ovih policijskih promatrača ostat će u istočnoj Slavoniji, na zahtjev Hrvatske, kako bi odagnali inozemne sumnje da će mjesna policija loše postupati sa Srbima. No 'bit će institucijskih ili administrativnih predrasuda, u najboljim uvjetima', priznaje Philip Arnold, glasnogovornik za UN-ove operacije. Bude li tako, mladi će Srbi doći u iskušenje da odu; veoma malo mladih Hrvata vratit će se u područje gdje nezaposlenost iznosi 80%, a inozemna je pomoć tek dio onoga što odlazi u Bosnu. Raspadajući bi Vukovar mogao postati grad raspadajućih starih Srba." 140012 MET jan 98