CORRIERE DELLA SERA - BALKANSKI RAT OKO PASA - 12. I.

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 12. I. 1998. Zadnji balkanski rat oko pasa "Možda je pretjerano reći da je to 'pasje etničko čišćenje', no među paradoksalnim situacijama izazvanim raspadom bivše Jugoslavije jest i dioba pedigrea, odnosno podjela balkanskih pasmina na republike izišle iz sukoba. Podijeljeni su fondovi i veleposlanstva, teritoriji i stanovništvo, zastave i novac. Nedavno je međutim postignut sporazum o diobi pasa, u smislu da goniči, pudlice, lovački i ovčarski psi više nisu općenito jugoslavenski nego hrvatski, srpski, bosanski, makedonski i slovenski. Za neke je pasmine dodjela bila vrlo jednostavna. Dalmatinac, pas iz '101 Dalmatinac', jamačno potječe iz Dalmacije pa je dakle dodijeljen Hrvatskoj. Zamršenija je podjela pasmina s granice, poput šarplaninca, koji je i dalje podijeljen između Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i Makedonije. I Bosna i Hercegovina se danas može pohvaliti autohtonim psom, bosanskim oštrodlakim goničem ako Hrvati, Muslimani i bosanski Srbi ne zatraže porijeklo prema aktualnoj teritorijalnoj podjeli. Slovenija ima svoga 'kraškog ovčara', a još je neizvjesna dodjela istarskih pasmina odgođena do 2001. godine jer ju zahtijevaju i Slovenci i Hrvati. Nepotrebno je dodati da dodjela nacionalnoga pedigrea predstavlja i izvor poslova: kao bivši jugoslavenski, balkanski bi se psi mogli smatrati mješancima. Međutim, ovako će svaka republika imati vlastite pse, poput vlastite zastave i valute. Zanimljivo je spomenuti da dok bivše zaraćene strane raspodjeljuju čak i pse, ljudi pomalo stavljaju na stranu etničku čistoću i nacionalni identitet u funkciji preživljavanja. Želja za putovanjem i emigracijom tjera ih da pronađu rješenje u rupama raznih sporazuma između balkanskih zemalja i europskih zemalja glede viza i putovnica. Nejednakih sporazuma koji su posljedica različitog političkoga ponašanja svake pojedine zemlje. Kaže se primjerice da mnogi Albanci potajno prelaze granicu sa Srbijom kako bi postali državljanima aktualne jugoslavenske federacije. Postižu dvije svrhe: povećavaju albansko stanovništvo na Kosovu i imaju veću mogućnost dobiti vizu za Italiju ili Njemačku. Odustajanje od etničkog identiteta već je poznat fenomen među bosanskim Srbima, unatoč tomu što se njihovi vođe i dalje svađaju oko dokumenata, automobilskih pločica, valuta i telefonskih linija zajedničkih s drugim etnijama. Državljani republike srpske, danas najsiromašnijeg područja u Europi, silaze u Sarajevo, uzimaju bosanske putovnice (koje izdaju vlasti hrvatsko-muslimanske federacije) i s njima mogu slobodno putovati u Europu bez viza. Još bolje prolaze bosanski Hrvati iz Hercegovine, bosanskog područja koje je ekspanzionistički cilj Zagreba. Od Mostara zapadno do Livna, bosanski Hrvati bez problema mogu dobiti hrvatsku putovnicu i iskaznicu, što primjerice omogućava glasovanje i za parlament u Sarajevu i za parlament u Zagrebu. Hrvatsko državljanstvo danas je povlastica na Balkanu: Hrvati mogu ući u Italiju s običnom osobnom iskaznicom. Rat je napokon povukao granice koje ljudi ne žele držati nepremostivim preprekama. Preseljenje stanovništva, etničko čišćenje i nasilje - najstrašnije značajke sukoba - ostaju u sjećanju i u srcu ljudi, ali putovnica je dakako protuotrov da bi se zaboravile i izliječile rane" - piše Massimo Nava. 130007 MET jan 98