NOVI LIST-W. MONTGOMERY - KOMENTIRA D. VUKOV COLIĆ- 12-1 12. 01. 98.

12. 01. 98. NOVI LIST 12. I. 1998. Sluge istog gospodara U povodu odlaska Petera Galbraitha i dolaska novoga američkog veleposlanika u Hrvatskoj Williama Montgomeryja, Dražen Vukov Colić u redovitoj kolumni 'Hrvatski horoskop', među inim, piše: "Galbraithu je nedostajalo tek desetak dana da i formalno ispuni ono najvažnije što je obećao Hrvatskoj prigodom prvog susreta s Tuđmanom (povratak svih hrvatskih krajeva pod puni hrvatski nadzor), Montgomery će otići iz Hrvatske, a da Zagreb još uvijek neće biti punopravnim članom presudnih euroatlantskih integracija - bar kako se sada čini po presudnim europskim hodometrima. Europska zajednica ostaje nedostižnom još desetak godina, dok bi Montgomery zbilja mogao presudno pomoći da se Hrvatska vrlo brzo uključi u 'Partnerstvo za mir' (godina do dvije), učlani u 'Svjetsku trgovinsku organizaciju' i konačno sklopi i neki veliki posao s Amerikom". Colić drži da je Montgomery "mnogo zagledaniji na europski jugoistok, negoli je to bio Peter Galbraith, koji je Hrvatsku stalno provjeravao u Bosni, ali ipak nije uvjetovao Balkanom", a svoju ocjenu temelji na Montgomeryjevoj izjavi za 'Glas Amerike' gdje je progovorio o SECI inicijativi, "o tom američkom kamenu oko hrvatskog vrata". Colić ocjenjuje kako Montgomery "mnogo više govori o 'dobrim odnosima među donedavno zaraćenim susjedima' po raspjevanom njemačko-francuskom uzoru, negoli bi to odgovaralo zagrebačkim srednjoeuropskim i sredozemnim snovima, pa Hrvatsku vidi kao ključnog partnera u onoj vrstu 'regionalnog mira i sigurnosti' koji počinje na njezinim istočnim granicama, a Zapad ostavlja gotovo podjednako dalekim". Na temelju svega, Colić u zaključku piše: "Zagrebu bi više odgovarala ona vrsta 'uljuđenog' političara koji ne prosipa sol po društvenim ranama, a mnogo uspješnije uvozi američki kapital, dok o 'strateškim nagodbama' razgovara iza zatvorenih vrata, pa je Galbraith ispraćen kao čovjek koji se gurao i tamo gdje ga nije trebalo, dok se Montgomeryja dočekuje kao prijatelja, koji zna da 'Hrvatska i SAD' na ovom području ipak vrijede više 'negoli Amerika sama', bar po onom dalmatinskom načelu da čovjek i magarac uvijek više znaju negoli sam čovjek. O tome je Montgomery vrlo milozvučno progovorio prigodom vrlo prijateljske predaje vjerodajnica, pa ovi dani kada se u američko-hrvatskim odnosima tako ugodno maše repom i zadovoljno striže ušima, čine tek onaj dobrodošli predah do prve neugodne diplomatske i političke prigode, u kojoj će se još jednom neizbježno potvrditi da i Galbraith i Montgomery podjednako nježno služe istom gospodaru. S Montgomeryjem u miru, Zagrebu će ponekad biti i teže negoli s Galbraithom u ratu, bar u onim prigodama, kada će konačni mir trebati potvrditi zrelom demokracijom, otvorenim gospodarstvom, regionalnom suradnjom i europskim civilizacijskim navikama, iliti onim što je Galbraith možda i prerano tražio, a Montgomery više neće moći preskočiti". 120205 MET jan 98