REAGIRANJA JUGOSLAVENSKOG TISKA NA UTAKMICU PARTIZAN-CIBONA

BEOGRAD, 9. siječnja (Hina) - Srbijanski tisak danas u naslovima i komentarima ne samo da odaje priznanje Ciboni, već ukazuje i na nedozrelost košarkaša boegradskog Partizana. Tisak ocjenjuje "izvanrednim" navijanje Partizanovih navijača, ali se prešućuju necivilizirani uzvici poput onog "Ubili smo Dražena" ili "Aco, i tebe ćemo ubiti". Tek poneki listovi objašnjavaju da se na kraju utakmice na Ciboninu momčad "slila kiša" metalnih novčića, dok se ostali pitaju zašto su igrači odmah na kraju utakmice potrčali prema svlačionici. Osim što se konstatira kako je igra Partizana bila loša i u dobrom dijelu prepričava ozračje koje je vladalo prije i tijekom utakmice, izjave igrača Partizana skoro da nema. Razlog tome vjerojatno je što im je trener Miroslav Nikolić zabranio pojavljivanje pred novinarima. "Nemaju oni što reći. Sve su kazali na terenu", rekao je Nikolić novinarima odgovarajući na pitanje novinara zašto nisu nazočni igrači. Ipak, uporniji srbijanski novinari uspjeli su dobiti kraće izjave ispred svlačionice Parizana, ali tek trojice košarkaša. Slaviša Koprivica kratko je prokomentirao: "Igrali smo u grču, forsirali duge napade i ostali bez rješenja", Aleksandar Čubrilo: "Vjerovali smo u uspjeh, a doživjeli najteži poraz do sada". Međutim, izjava najboljeg sportaša u 1997. u SR Jugoslaviji i jedinog Pariznova igrača koji je na utakmici sa Cibonom dobio prolaznu ocjenu Dejan Tomašević, sublimira i loše ozračje tijekom navijanja i psihološku inferiornost beogradske momčadi: "Ovo je skandal. Ovo je velika sramota da nas Hrvati pobijede usred Beograda. Razočarali smo klub, navijače i cijelu državu. Trebali smo se bar potući, ako već nismo mogli pobijediti, čisto da se vidi naša želja". Trener Partizana je u četvrtak navečer pred novinarima svu krivicu za poraz svalio na sebe, ali nije poštedio ni svoje izabranike u koje je bio vrlo razočaran. "Naravno da sam kao trener najviše kriv i sigurno da nisam vodio ekipu kako treba kad smo izgubili. S ovom se ekipom nikad ne zna. Pokušavamo im vratiti pouzdanje, ali je sve bez rezultata", ljut je bio Nikolić. Na toj konferenciji za novinare trener Cibone bio je jasan: "Cibona je bolja momčad. Obećali smo pobjedu i pobijedili smo. Psihološki smo bili jači, nadmočniji na terenu. Znali smo još prije tri tjedna, u Parizu, kad nam je određen protivnik, da ćemo pobijediti. Koristili smo 50 posto svojih potencijala". Sigurnosne mjere nisu zakazale. Na ulazu je navijačima oduzimano sve što je moglo biti potencijalna opasnost za nesmetano igranje utakmice. Upaljači, ključevi, petarde, baklje... Ipak su poneki zadržali sitan novac. Skandirajući s prizvukom mržnje, nacionalistički naboj kroz pjesme i ozračje prekriveno srpskim zastavama i slikama Draže Mihajlovića nisu poremetili psihološku ravnotežu Cibone, a skandiranje poput "Srbija, Srbija" više su opteretila igrače Parizana jer im je postavljen "domaći nacionalni zadatak", koji, međutim, nisu ispunili. Crno-bijeli zavili se - u crno. Parizan je nedorastao Europi. Izgorjeli su u vlastitu sosu. U strahu su velike oči. Srce u petama. Cibona slavila usred Beograda. Život teče dalje... samo su neki od krupnih naslova koji su ovanuli danas na stranicama srbijanskih novina. (Hina) dk rš 091349 MET jan 98