HERALD, AZIJA, 7. I.

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=7. I. 1998. Ž3=Kako Washington može pomoći istočnoj Aziji da prebrodi krizu Robert B. Zoellick, bivši pomoćnik ministra vanjskih poslova i zamjenik čelnika osoblja u Bijeloj kući za mandata predsjednika Busha, piše: "(...) Odgovor Clintonove vlade na financijski metež u istočnoj Aziji bio je isključivo oslanjanje na ministarstvo financija, odnosno njihove vještine za prevladavanje krize. Predsjednik, koji je propovijedao kako vanjsku politiku kao geoekonomiju, tako i važnost Azije, bio je čudno šutljiv o širim implikacijama nedavnih događaja. On nije obrazložio svoju strategiju za budućnost. A ministar vanjskih poslova, koji je želio podučiti javnost o važnosti vanjske politike, uzeo je dopust iz vanjske politike. Kongres je nagovijestio da će vjerojatno zacrtati takvu američku politiku, koja će biti u oštroj suprotnosti s vladinim neujednačenim kolažom. Demokrati u Donjem domu Kongresa već su omeli predsjednikovu ovlast pregovaranja o otvorenijoj trgovini, što teško da je ohrabrujući znak drugim državama. Predsjednik nije pokazao hoće li opet pokušati. Neki kongresni republikanci gunđaju zbog odobravanja još milijardi dolara za MMF i ministarstvo financija radi inozemnih spašavanja. Demokrati će, kao i republikanci, odgovoriti na političke strahove, dok azijska uvozna roba pritječe, a američki trgovinski manjak dostiže nove razine. Predsjednik treba brzo reagirati radi oblikovanja događaja u istočnoj Aziji, i što je jednako važno, da bi uobličio debatu u Kongresu i u javnosti. Bill Clinton trebao bi objasniti što je na kocki u istočnoj Aziji, kao i svoju strategiju te način na koji se pojedini američki potezi uklapaju u njegove planove. Posebice je važno da predsjednik učini nešto, a ne da tek reagira, u pitanju četiri problema koji bi mogli produbiti nevolju. 1) Sjedinjene bi Države trebale reći Azijcima da će svaka daljnja devalvacija valuta kako bi mjesni izvozni artikli bili konkurentniji izazvati drugi, još opasniji val bijega kapitala. Zasad, čini se da je jedino Tajvan krenuo tim putem radi konkurentnosti. No oči su sad uprte u Kinu, koja je devalvirala svoju valutu 1994., i koja bi sad mogla razmatrati još jedan takav potez da 'dostigne' susjednu konkurenciju. Ukoliko Kina opet devalvira, u uznemirujućoj usporedbi s međunarodnim gospodarskim silama tridesetih godina, doći će do sloma krhke azijske financijske stabilnosti na kojoj se dugoročna politika mora graditi. Umjesto da čekaju, Sjedinjene bi Države trebale organizirati područni koncenzus u Forumu azijsko - pacifičke gospodarske suradnje, kako bi upozorili sve Azijce, a posebice Kinu, da ne dolijevaju ulje na vatru. 2) Sjedinjene bi Države trebale zadužiti Europljane i Azijce za navođenje Japana da stimulira rast kroz domaću potražnju, posebice smanjenjem poreza. Ukoliko Japan pokuša rasti još jednom se oslanjajući na izvoz, američko - japanski trgovinski manjak će se rasprsnuti, a azijska gospodarstva u Japanu teže će prodavati zbog gospodarskih razloga, a u Americi zbog političkih. 3) Ta ista koalicija pod vodstvom Amerike trebala bi ukazati na neuspjeh Japana da očisti problem zajmova svojih banaka kao kreditnog uporišta rasta područja. Ukoliko Japan očekuje da za svagda bude područna ili čak globalna sila, njegovi političari i javnost moraju se suočiti s činjenicom da se područje ne može oporaviti tako dugo dok se potencijalni ulagači, posuđivači i kupci toga boje. Sjedinjene Države imaju rijetku mogućnost da organiziraju potporu unutar i izvan Japana radi prevladavanja upornog otpora birokrata iz ministarstva financija, koji opetovano drže Japan na uskom putu uskogrudnih interesa. 4) Sjedinjene Države morale bi blisko surađivati s Kinom radi ublažavanja još jedne gospodarske bombe: neutjerivih dugova kineskih državnih poduzeća, koji su se gomilali godinu za godinom te danas iznose šokantnih 25% ukupnog kineskog gospodarstva. (...) S te četiri inicijative, Predsjednik bi mogao obrazložiti Kongresu da financijski paketi MMF-a i ministarstva financija podupiru veću strategiju. Cilj ministarstva financija ne bi bio da se spase privatni ulagači, financira politika MMF-a koja guši rast ili da se ugrožava američke radnike ponovno oživljenim azijskim merkantilizmom. Baš suprotno; plan obnove područja trebao bi omogućiti Sjedinjenim Državama da izazovu azijske navade koje su omele američki izvoz i ulaganje. Iz tog razloga, predsjednik bi opet trebao zatražiti ovlast za trgovinsko pregovaranje, koju bi mogao uporabiti upravo u ovom trenutku, kako da pokaže nastavak američke predanosti globalnoj konkurentnosti i otvorenim azijskim tržištima u zamjenu za mnogo manje američke prilagodbe. (...) Na posljetku, sad kad je područje još jednom naučilo da se velike brojke rasta moraju zaslužiti, sazrela je klima da se Kina i Sjedinjene Države usredotoče na zajedničke interese: promicanje tržišnih reformi u Kini i odgovornu sigurnosnu suradnju u području, uz priznanje američke potpore i njezine stabilizirajuće nazočnosti. Ukoliko g. Clinton prikladno oblikuje događaje u istočnoj Aziji tako da oni služe njegovim strateškim ciljevima, moći će svojim nasljednicima ostaviti snažne temelje. (...)" 080205 MET jan 98