NJEMAČKA/TAZ - 3. I. KOSOVO

Ž4=NJEMAČKA Ž1=DIE TAGESZEITUNG Ž2=3. I. 1998. Ž3=Nezavisnost iz puščanih cijevi "Što je povlastica predsjednika države čak i ako nema ni komadića vlastite zemlje? Novogodišnji govor, zaključio je Ibrahim Rugova, samozvani predsjednik dva milijuna kosovskih Albanaca na jugu Srbije. Posredstvom satelitskog televizijskog kanala TV Shquiptar koji financira albanska vlada, albanski radnici s Kosova i emigranti u zapadnoj Europi, Rugova se proteklih tjedana čak nekoliko puta obratio svom narodu. U televizijskom govoru pozvao je svoje zemljake da '1998. bude sudbinska godina', 'godina slobode i nezavisnosti Kosova'. Doduše, predsjednik 'Republike Kosova' koju je dosada priznala samo matična Albanija, ponovo nije otkrio kako će taj korak biti izveden. Nakon raspada multinacionalne jugoslvenske države kosovski Albanci također su odlučili zatražiti pravo na samoodređenje. Vođa tog pokreta odvajanja od Beograda bivši je predsjedatelj društva albanofonih komunističkih pisaca Ibrahim Rugova. Omladinski dužnosnik, nekadašnji Titov ljubimac, studirao je književnost u Parizu kod uglednog lingvista Rolanda Barthesa već sedamdesetih godina kada mnogi kosovski Albanci još nisu ni smjeli putovati. Sam Rugova nikada nije bio žrtva srpske represije poput tisuća njegovih političkih suboraca, često na temelju otrcanih arugmenata osuđenih na dugogodišnje zatvorske kazne zbog 'protudržavne propagande' - primjer je pisac Adem Demaci. Pritom valja napomenuti da odnedavno upravo aktivisti poput Demacija optužuju Rugovu za 'izdaju' i 'osobno bogaćenje'. 'Albanski Mandela' - taj su nadimak Demaciju nadjenule njegove pristaše - sjedio je 28 godina u srpskim zatvorima zato što se davno prije Rugove založio za ujedinjenje Kosova s matičnom Albanijom. Danas Demaci želi istisnuti Rugovu i sam postati predsjednikom 'Republik Kosova'. Broj Demacijevih pristaša sve više raste a Rugova gubi ugled otkada je postalo jasno da Zapad ni na koji način ne nagrađuje dosada pacifistički otpor kosovskih Albanaca. Napomenom da će se međunarodna zajednica pozabaviti kosovskim pitanjem Rugova je godinama umirivao svoje zemljake, tješeći ih nadom u nove konferencije o Balkanu. Te su konferencije, doduše, i održane ali albanski su interesi u pravilu zanemarivani. Rugova je poštivao i dogovor po kojem nije smio činiti samostalne korake u smjeru nezavisnosti Kosova (...) ni proglašavati 'Republiku Kosova'. U periodu od 1992. g. zanemario je zakazane rokove za izbore na kojima je trebala biti izabrana ilegalna skupština, tvrdeći da ponajprije Amerikanci namjeravaju podvrgnuti Beograd pritisku kako bi obnovio autonomiju, ukinutu 1989. g. Albanci su vjerovali Rugovi kojeg je primila Bijela kuća a solidarnost s piscem očitovali su i europski ministri vanjskih poslova. No, otkada je sumnjiva oslobodilačka vojska Kosova počela ubojito napadati srpske policijske postaje i vojarne te otkada je ubijen niz navodnih 'albanskih kolaboratora beogradskog režima', Rugovine poruke o 'ghandijevskoj politici' više ne nailaze na odaziv. Kao posljednji izlaz, albanski vođa pokorio se zahtjevu svojih protivnika da izbori za ilegalnu skupštinu budu održani 22. ožujka ove godine. Neke Demacijeve pristaše već propagiraju novu devizu: 'Nezavisnost Kosova doći će iz puščanih cijevi'", prenosi Karl Gersuny. 050211 MET jan 98