BBC - TISAK 4., 3. I 2. I. 98.

Ž1=BRITANSKI RADIO - BBC Ž2=4. I. 1998. Ž7=Preged tiska Britanski ministar Jack Straw i dalje privlači veliku pozornost u Britaniji nakon što je u petak objavljeno da je njegov sin optužen za preprodaju marihuane. Novine su nekoliko dana prije toga pisale o neimenovanom ministru i njegovu sinu. Sud je tek u petak dopustio da se imenuje okrivljeni, iako ministrov sin ima tek 17 godina. 'The Sunday Times' hvali g. Strawa zbog njegove otvorenosti ali istodobno dovodi u pitanje ministrovu oštru politiku spram droga i maloljetnog kriminala uopće. 'News of the World' i 'The Observer' opširno pišu kako je ministrov sin namamljen da proda drogu reporeteru jednih novina. Nekoliko današnjih novina piše o stanju u Sjevernoj Irskoj nakon najnovijeg vala nasilja koji je došao poslije ubojstva jednog protestantskog paramilitarnog vođe u sjevernoirskom zatvoru. Izvješća o najnovijem masakru u Alžiru zauzimaju uočljivo mjesto na vanjskopolitičkim stranicama nedjeljnih novina u Velikoj Britaniji. 'The Sunday Telegraph' piše kako je teror došao do najviše točke u zadnjih pet godina. 'The Observer' opširno piše o izborinma u Keniji koje opisuje kao izbore za koje je svatko znao da su namješteni. Nedjeljna izdanja britanskih novina, kao i uvijek, pronađu mjesta i za nešto vedrije teme. Obilježavanje dolaska novog tisućljeća je česta tema. 'The Mail on Sunday' otkriva kako će na mjestu gdje će biti glavna proslava novog tisućljeća u Londonu biti izložena bista čovjeka visoka 50 metara. U bistu će biti ugrađene žile s arterijama i ostalim organima. Na svojim vanjskopolitičkim stranicama 'The Sunday Times' objavljuje tekst o skijalištima oko Sarajeva. Novinar Chris Steven kaže kako su se na stazama Jahorine natjecali najbolji skijaši svijeta. Planinske kućice su kvalitetne jer su bile pravljene za državnike i uz sve to - piše novinar 'The Timesa' - nema gužve na ski liftovima. Popratni sadržaji su malo ograničeni, dodaje autor članka, jer se u Sarajevu još mogu vidjeti ruševine. Jedan bivši časnik britanske vojske koji je u sklopu mirovnih snaga UN-a bio u BiH odlučio je ponovno oživiti skijališta oko Sarajeva. Matthew Whetley i njegov poslovni partner nude britanskim skijašima skijanje za manje od 300 funta tjedno. Međutim, kako piše list, jedan od najvećih problema je u tome kako doći do Sarajeva. Kako su letovi za Sarajevo rijetki gotovo neizbježna je šestosatna vožnja preko nekadašnjih bojišnica. Ipak, britanski poduzetnik se nada da će se planina Jahorina s koje su Srbi granatirali Sarajevo do prije dvije godine svidjeti britanskim skijašima, isto tako kao što se dopada Ratku Mladiću, srpskom ratnom zapovjedniku koji iako je na popisu optuženih za ratne zločine posjećuje Jahorinu zajedno sa svojim tjelesnim čuvarima. 'The Sunday Times' dalje piše kako za razliku od planine Igman na kojoj se također 1984. održavala Olimpijada, objekti na Jahorini nisu oštećeni tijekom ratu. Matthew Whetley je prošle godine osnovao tvrtku 'Harlekin' koja se prvotno brinula za potrebe stranih vojnika i humanitarnih radnika. Tvrtka je kupila nekoliko planinskih kućica koje su koristili bivši bosanskohercegovački komunistički čelnici. Srbi su zbog rata ostali bez novca i sada im očajnički treba strana valuta. Struja još uvijek katkada nestane, isto kao i voda, ali tvrtka računa na britansku ekscentričnost. Britanci su obično oni koji počinju s poslovima na neobičnim mjestima. To je u našem karakteru, kaže Matthew Whetley. Većina europskih odmarališta je prenapučena skijašima, a mi ovdje imamo 20 kilometara staza samo za sebe, dodaje poduzetni Britanac. 'The Sunday Times' izvješće iz Sarajeva završava riječima Matthewa Whetleya: 'Ljudi su navikli ići u Švicarsku, a ne u Bosnu. Mi ih moramo naviknuti na ideju da skijaju ovdje'. 'The Sunday Telegraph' pod naslovom 'Američke tajne dovode u opasnost ekipe za razminiravanje' piše o bombama u Laosu koje su zaostale još iz rata 1964. do 1973. Ekipe koje rade na uklanjanju mina u posebnoj su opasnosti zbog toga što Sjedinjene Države ne žele otkriti gdje su bombe bačene zato jer se to još uvijek drži kao vojna tajna. Amerikanci su tijekom sedam godina na Laos, zemlju stiješnjenu između Vijetnama i Tajlanda, bacali po jedan teret bomba svakih osam minuta. Ukupno na Laos je bačeno više od 2 milijuna bomba, više nego što je bačeno na Njemačku u II. svjetskom ratu. Tako je Laos zemlja na koju je bačeno najviše bomba u povijesti ratovanja. Stručnjaci drže da oko 30% bomba nije eksplodiralo. Uz to Laos je imao tu nesreću da se nalazi između Tajlanda odakle su letjeli američki bombarderi i Vijetnama koji je bio cilj. Međutim kada američki zrakoplovi ne bi izveli bombardiranje u Vijetnamu, oni bi u povratku bombe izbacivali iznad Laosa zato jer im je bilo zabranjeno slijetanje s bombama u zrakoplovu. Te bombe sada čine 60% neeksplodiranih bomba u Laosu, piše današnji 'The Sunday Telegraph' Ž2=3. I. 1998. Jedna jedina tema dominira naslovnim stranicama svih subotnjih izdanja britanskih dnevnih listova, bilo da je riječ o tabloidima, bilo pak o ozbiljnim listovima velikog formata. Saznalo se da je baš ministar unutarnjih poslova Jack Straw onaj ministar čiji je maloljetni sin nedavno optužen da je novinarki jednog tabloida prodao marihuanu. Sve dosad naime u skladu s odredbama engleskog zakonodavstva novine nisu mogle objaviti o sinu kojega ministra je riječ, budući da je zakon jamčio anonimnost osobama mlađim od 18 godina. No nakon što su listovi u Škotskoj gdje su na snazi drukčiji zakoni objavili o kojemu je ministru riječ sudac visokog suda zaključio je da više nema smisla inzistirati na anonimnosti i tako se saznalo da je riječ o 17-godišnjem Williamu Strawu. Činjenica da je riječ o sinu ministra koji je zadužen za borbu protiv narkotika i koji je nekoliko puta nedvosmisleno naglasio kako se laburistička vlada ne kani odazvati pozivima za ozakonjenje tzv. mekanih droga, među koje spada i marihuana, cijeloj je priči dala poseban ton i bila povodom da su se tom temom mnogi listovi danas pozabavili i u svojim uvodnicima. Osnovni ton svih napisa, od izvještaja preko pravnih i zakonodavnih analiza do socijalnih komentara jest odavanje priznanja Jacku Strawu na način na koji se ponio tijekom krize te naglašavanje kako to što se dogodilo ne bi smjelo biti povodom da se traži njegova ostavka. 'The Times' u svome uvodniku tako naglašava kako nijedan roditelj ne može potpuno kontrolirati akcije svog 17-godišnjeg djeteta te da bi u ovom slučaju bilo nepravedno da otac ispašta za grijehe svog sina. Čak i tabloid 'The Mirror' koji je prvi izišao s pričom u javnost i koji ovom raspletu posvećuje punih sedam stranica, u naslovu ističe kako se ministru Strawu nema što prigovoriti budući da se ponio izvanredno dostojanstveno i zato zadobio simpatije u cijeloj zemlji. 'The Guardian' među inim prenosi riječi Briana Moeweneya, ministra unutarnjih poslova vlade u sjeni, da način na koji se Straw ponašao ne daje povoda za traženje njegove ostavke, ali i da je na njemu samome da zaključi je li tom aferom narušen njegov ugled i autoritet kao ministra unutarnjih poslova. Dodajmo ovome da je cijela priča imala još jednu zanimljivu dimenziju kojom se u svom današnjem izdanju između ostalih opširnije pozabavio tabloid 'Express'. Činjenicom da su, kako list kaže, vlada i sudovi shvatili da i za zakone postoje ograničenja kada je riječ o onemogućavanju objavljivanja informacija od općeg interesa. Zakon je naime onemogućio sredstva javnog priopćavanja u Engleskoj da kažu o sinu kojega ministra je riječ, ali je bio nemoćan u odnosu na strane informativne medije te internet. Od međunarodnih tema kojima se u svojim subotnjim izdanjima bave britanski dnevni listovi, izdvojili smo napis iz 'The Daily Telegrapha' o tome kako u naporima hongkonških vlasti da uništavanjem svih pilića zaustave širenje smrtonosne ptičje gripe ima i propusta. Vlasti su naime priznale da je na tisuće pilića još na životu, ali i to da su se leševima ubijenih životinja hranili psi lutalice, mačke i štakori. Sada se uzimaju uzorci kako bi se utvrdilo da li se ptičja gripa tim putem proširila i na ostale životinje. Pišući o predsjedničkim i parlamentarnim izborima u Keniji, 'The Independent' kaže kako su plemenski sukobi uništili prigodu da se s vlasti skine dugogodišnji predsjednik Daniel arap Moi, unatoč tome što su glavni oporbeni kandidati jučer u javnost izišli sa zajedničkim priopćenjem da zbog izbornih prijevara neće priznati ishod izbora koji bi na vlasti ostavio predsjednika Moia. Na ovim su se izborima inače protivnici predsjednika Moia i njegove KANU stranke podijelili između čak 14 predsjedničkih kandidata i 22 političke stranke. Kada je pak riječ o ostalim temama kojima se bave jutrošnja izdanja britanskih dnevnih listova, kažimo kako 'The Guardian' piše da Britanija sve više postaje zemljom u kojoj se živi 24 sata dnevno. Nakon što u zemlji već ima velikih samoposluživanja koja nikada ne zatvaraju svoja vrata, kao i banaka u kojima je bankarske transakcije uz pomoć telefona moguće obavljati 24 sata dnevno, sada se ta moda širi i na kulturni i društveni život, piše 'The Guardian' i kaže kako se kraljevska umjetnička akademija u Londonu sprema da njezini izložbeni prostori tijekom velike izložbe slika francuskog slikara Moneta, predviđene za početak iduće godine jedan dan u tjednu budu pristupačni publici puna 24 sata. Tome još treba dodati da će već u ožujku ove godine u Britaniji biti otvoren prvi kino koji će raditi 24 sata dnevno. 'The Times' se pak bavi pokušajima poznatih sveučilištu u Oxfordu i Cambridgeu da kapitaliziraju na svojim 900 godina starim imenima i dugo stjecanom ugledu. Čitamo tako kako su u potrošački svijet već krenuli bicikli i čaj koji se diče imenom Cambridgea a da je Oxford u želji da ne zaostane za svojim rivalom naručio svoj bicikl te u Japanu lansirao Oxford Whiskey. Početak nove godine vrijeme je i za svođenje računa one stare pa je tako 'The Guardian' u svojem današnjem izdanju objavio popis 20 najpopularnijih muških i ženskih imena u 1997. Pet najpopularnijih muških imena u Britaniji tako su prošle godine bili Jack, James, Thomas, Daniel i Joshua, dok su među djevojčicama najčešća imena prošle godine bila Chloe, Emily, Sophie, Jessica i Meghan. No najveći skok na popisu ženskih imena zabilježila su Cornie i Diana. Iako su prema podacima Državnoga brojidbenog ureda, obično samo po tri bebe mjesečno dobivale ime Diana, nakon pogibije princeze od Walesa, u rujnu prošle godine, to je ime dobilo čak 29 novorođenih djevojčica. Ipak, ni to nije bilo dovoljno da se Diana probije na popis od 50 najčešće davanih imena u Britaniji. Ž2=2. I. 1998. 'The Times' piše o tome kako bi se mogli još više pogoršati odnosi Britanije s ostalim članicama Europske unije nakon otkrića da su bivši britanski ministri vanjskih poslova upotrebljavali tajnu službu MI6 za špijuniranje europskih partnera. Odavno se sumnjalo da britanska obavještajna služba ima svoje prste u Bruxellesu, Parizu i Bonnu, i to će biti potvrđeno, kaže list, samo nekoliko dana pošto je premijer Tony Blair postao predsjedatelj Europske unije. Bivši laburistički ministar vanjskih poslova i u novije vrijeme europski pregovarač u Bosni i Hercegovini lord Owen priznao je da je MI6 dostavljao ministarstvu povjerljive informacije prije važnih pregovora u Europi, a on u tome nije osamljen. Douglas Hurd, šef diplomacije pod Margaret Thatcher i Johnom Majorom, također je to priznao, a sadašnji ministar Robin Cook nije to porekao. 'The Times' o tome piše na temelju televizijske emisije koju će BBC prikazati u nedjelju, u kojoj se među ostalim tvrdi kako tajna služba šalje špijune širom svijeta pod diplomatskom krinkom da prisluškuju prijateljske zemlje. 'The Daily Telegraph' tome dodaje kako je lord Owen u toj televizijskoj emisiji sebe prikazao kao protivnika špijuniranja prijateljskih i savezničkih zemalja, ali je priznao da je Foreign Office dobivao povjerljive informacije o europskim partnerima s kojima je on sam pregovarao, ali je pri tomu mislio kako to nije u redu. Bivši konzervativni ministar vanjskih poslova Douglas Hurd je pak rekao kako su izvještaji tajne službe bili vrijedni a ponekad i presudni u prikupljanju informacija o namjerama drugih zemalja, ali se uzvrpoljio na svom stolcu na pitanje o tome koliko su ti izvještaji bili korisni kad su bile u pitanju članice Europske unije. 'The Guardian' pak navodi izjavu bivšeg veleposlanika lorda Renwicka koji misli kako se s tom praksom još ni danas nije prekinulo, ali dodaje kako je gotovo siguran da i Francuzi špijuniraju Britance. Ž5=(BBC) 050210 MET jan 98