MOSKVA, 31. prosinca (Hina/Reuters) - Posljednjeg dana 20. stoljeća, ruski predsjednik Boris Jeljcin, prvi izabrani vođa najveće zemlje na svijetu, ušao je u povijest, ali će ipak trebati malo pričekati prije davanja konačne ocjene
postignutih rezultata tog kontroverznog političara.
MOSKVA, 31. prosinca (Hina/Reuters) - Posljednjeg dana 20.
stoljeća, ruski predsjednik Boris Jeljcin, prvi izabrani vođa
najveće zemlje na svijetu, ušao je u povijest, ali će ipak trebati
malo pričekati prije davanja konačne ocjene postignutih rezultata
tog kontroverznog političara.#L#
Jeljcin je deset godina vodio zemlju i prešao put od popularnog
političara do kontradiktornog, izoliranog i bolesnog čovjeka.
Međutim, već sama činjenica da je Jeljcin bio prvi ruski
predsjednik kojega je narod izabrao na izborima jamči da će on biti
zapamćen kao jedan od velikana našega doba.
Ruski predsjednik, koji je neočekivano u petak objavio svoju
ostavku, samo nekliko sati prije svršetka stoljeća, ipak ostavlja
za sobom brojne kontradikcije.
Povijesna ocjena Jeljcinove uloge morat će pričekati jer još uvijek
nije poznat rezultat njegove misije: transformacije totalitarnog
sustava u demokraciju 21. stoljeća.
U poruci naciji kojoj je na čelu bio jedno desetljeće, Jeljcin je
kazao da će zadaću koju još nije ostvario ostaviti svojem
privemenom nasljedniku Vladimiru Putinu.
Kada je Jeljcin došao na vlast početkom devedesetih godina bio je
zdrav, krupan muškarac dubokog glasa i vrlo popularan među narodom,
dok je na kraju njegove vladavine njegovo zdravlje prilično
urušeno, a narod je izgubio iluzije, zbog čega je Jeljcin ostao
izoliran i nepopularan.
Jeljcin je često optuživan da je koristio trenutak povijesti kako
bi svojoj rodbini, prijateljima i poznanicima omogućio da preko
Kremlja ostvare osobne probitke.
Kritičari ga optužuju da se brinuo samo za to kako da ostane na
vlasti, dok ga narod uopće nije zanimao.
"Vlast je njegova ideologija, njegovi prijatelji, njegova
ljubavnica, njegova strast", rekao je jednom njegov tajnik za
odnose s javnošću Vjaćeslav Kostikov.
Rusku sreću zbog postignutih sloboda s početka devedesetih
naslijedili su šokantno siromaštvo i korupcija.
Jeljcinova prvotna osobna hrabrost u suprotstavljanju onima koji
su željeli silom osvojiti vlast kasnije je zasjenjena
krvoprolićima koje je sam naredio.
Jeljcin je u posljednjih 17 mjeseci svrgnuo četiri premijera, a
njegova se popularnost približila nuli.
Međutim, izabravši Putina za svojeg privremenog nasljednika
Jeljcin je imenovao osobu koja uživa ugled kakav u Rusiji još nitko
nije imao osim samog Jeljcina krajem osamdesetih i početkom
devedesetih godina. Ipak, neki ističu da ni tada Jeljcina, koji je
došao iz provincije i nije bio intelektualac, moskovska elita nije
prihvaćala.
Povijest će presuditi jesu li Jeljcinovi kritičari očakivali više
nego što je bilo moguće, i od predsjednika i od zemlje koju je
vodio.
(Hina) maš nab