MOSKVA, 31. prosinca (Hina/AFP) - Boris Jeljcin koji je u petak objavio svoju ostavku na dužnost predsjednika Rusije ući će u povijest kao čovjek koji je iz Kremlja istjerao komuniste u kolovozu 1991. godine ali i kao prvi šef države
koji je dragovoljno napustio vlast u čitavoj ruskoj povijesti.
MOSKVA, 31. prosinca (Hina/AFP) - Boris Jeljcin koji je u petak
objavio svoju ostavku na dužnost predsjednika Rusije ući će u
povijest kao čovjek koji je iz Kremlja istjerao komuniste u
kolovozu 1991. godine ali i kao prvi šef države koji je dragovoljno
napustio vlast u čitavoj ruskoj povijesti.#L#
Jeljcin je rođen 1. veljače 1931. godine, a odrastao je u seljačkoj
obitelji u Butki, selu blizu Jekatarinaburga (bivši Sverdlovsk),
1.500 kilometara istočno od Moskve. Po obrazovanju građevinski
inženjer, Jeljcin je započeo političku karijeru u svojoj 37. godini
kada je postao šef mjesne organizacije Komunističke partije.
Njegov politički uspon počeo je 1981. kada je imenovan u Centralni
komitet KP Sovjetskog Saveza. Kada ga je zapazio tadašnji sovjetski
vođa Mihail Gorbačov, Jeljcin je 1985. godine postao prvi sekretar
moskovske organizacije KP. Međutim, odnosi između Gorbačova i
Jeljcina ubrzo su zahladili, pa je potonji istjeran iz Politbiroa i
lišen ministarskih funkcija, tako da je između 1987-89. godine bio
izvan politike.
Spektakularni povratak se dogodio 1989. godine kada je izabran kao
moskovski deputat u sovjetski parlament, s više od 90 posto
glasova. Godinu dana poslije izabran je za zastupnika Sverdlovska u
parlament Ruske Federacije. Nakon toga poveo je demokratski pokret
protiv Mihaila Gorbačova koji se zauzimao za očuvanje sovjetske
imperije.
Jeljcinu je tada popularnost stalo rasla, postao je predsjednik
ruskog parlamenta, a komunističku partiju je napustio na njezinu
posljednjem 28. kongresu u ljeto 1990. U lipnju 1991. godine
pobijedio je na ruskim predsjedničkim izborima s 57,38 posto
glasova.
Dva mjeseca nakon što je postao predsjednik njegova popularnost
dosegnula je vrhunac - kada je spriječen puč u kolovozu 1991.
Televizijske kamere iz cijeloga svijeta prikazale su ga kao
spasitelja demokracije pred opasnošću povratka komunista na
vlast.
Nakon toga stvari su se počele komplicirati. Slom Sovjetskog
Saveza, liberalizacija cijena, korupcija i poplava stranih
proizvoda na ruskom tržištu dramatično su snizili standard
milijuna Rusa.
Nasilno preuzimanje konzervativnog parlamenta u jesen 1993.
godine, zatim prvi rat u Čečeniji (1994-1996.) još su više
potamnili sliku čovjeka čija je sposobnost vladanja redovito
dovođena u sumnju bilo zbog sklonosti alkoholu ili zbog problema sa
srcem.
Nakon što je drugi put izabran za predsjednika u srpnju 1996.,
pobijedivši komunista Genadija Zjuganova, Jeljcin je u studenome
iste godine podvrgnut teškoj operaciji srca.
Od tada njegove fizičke i intelektualne snage sve su više slabile.
Između ožujka 1998. i kolovoza 1999. četiri puta je promijenio
premijera, tražeći čovjeka koji će ga moći naslijediti u Kremlju.
Jedino je jastreb u čečenskom ratu Vladimir Putin zadobio njegovo
povjerenje.
Njegova ostavka je iznenadila političke komentatore, koji su
smatrali da će Jeljcin svim silama pokušati ostati na vlasti do
isteka svoga mandata u lipnju 2000.
(Hina) sv