RDW 30. XII. HRVATSKI IZBORI

NJEMAČKI RADIO - RDW 30. XII. 1999. Hrvatska pred izbore, komentar Volkera Wagenera. Franjo Tuđman i dalje se s izbornih plakata osmjehuje svojim sunarodnjacima. U njegovu je krilu djevojčica, a ispod parola HDZ- a: 'Sve za Hrvatsku'. U Hrvatskoj je u tijeku predizborna kampanja, no kao da vladajuća Hrvatska demokratska zajednica još nije označila kraj Tuđmanova doba. Uz pomoć lika preminuloga šefa države i stranke, HDZ pokušava pobijediti na parlamentarnim izborima 3. siječnja i predsjedničkim, tri tjedna nakon toga. Teško je reći može li i mrtvi Tuđman deveti put zaredom povesti HDZ u izbornu pobjedu. Bez obzira što bi to stranački stratezi jako voljeli, birači nisu tako naivni. Različite prognoze pobjedu pripisuju oporbenom savezu pod vodstvom socijaldemokrata. Točno deset godina nakon pada komunizma i raspada Jugoslavije, Hrvatska se nalazi pred drugim, možda i puno važnijim ispitom zrelosti. Rat 1991. i oslobađanje zapadne Slavonije i takozvane krajine 1995. do sada su sprječavali razvoj istinske demokracije. Kao i u mnogim kriznim situacijama, uspijevao se nametnuti autoritarni politički sistem. Upozoravajući na ratne posljedice, HDZ je godinama uspijevao izboriti gotovo nesmetano političko djelovanje. Na jednoj strani, Tuđman i njegova stranka su se na unutarnjopolitičkom planu uspjeli etablirati kao monopol moći u svim životnim područjima, a u isto vrijeme na vanjskopolitičkom planu najdraža im je bila uloga žrtve. HDZ sada prvi put mora odgovoriti na mnoga pitanja. Nacionalni patos ne djeluje na birače u tolikoj mjeri kao ranije. Novi državni šef i nova vlada nakon Tuđmanove smrti moraju krenuti s tri temeljne promjene dosadašnjeg političkog kursa. Prvo, mora se zaustaviti privatizacijski koncept. Dosadašnja pretvorba državnih poduzeća usrećila je samo nekoliko stotina obitelji iz HDZ-ova okružja. 'Hrvatski privatizacijski model' radnicima i nacionalnom gospodarstvu nije donio ništa dobra. Masovna nezaposlenost, umjetno precijenjena državna valuta - kuna, i uporno sprječavanje stranih investicija kako bi se zaštitilo od konkurencije, odrazilo se ubrzanim padom ekonomskih pokazatelja. Hrvatska se danas nalazi na začelju druge europske lige, i to unatoč iznimno povoljnim pretpostavkama, kao što su privredni potencijal, položaj i kvalitetna radna snaga. Oko dvije trećine svih državnih poduzeća već je prodano. Posljednja trećina ne bi trebala promijeniti vlasnike pod pretpostavkom kratkoročne dobiti za manji krug ljudi, već pod dugoročnim razvojnim perspektivama za širu zajednicu. Drugo, mora se korigirati vanjska politika. Gotovo paranoidno odbijanje suradnje sa susjednim zemljama, osobito iz bivše Jugoslavije, kao što je to HDZ činio, Hrvatskoj je načinio štetu, a pristup u Europsku uniju godinama odgodio. Europska unija traži dobrosusjedske odnose od svakoga kandidata za prijam u punopravno članstvo - i to kao uvjet broj jedan. Tu se ne radi o obnovi jugoslavenskoga koncepta, kako su to Hrvatima godinama objašnjavali demagozi HDZ-a. Ponajprije se mora revidirati dosadašnja politika prema Bosni i Hercegovini, međunarodno priznatoj i neovisnoj državi. Na tajno podržavanje Zagreba opcije priključka hrvatskih dijelova bosansko- hercegovačke federacije 'majci domovini', Zapad nije gledao s odobravanjem. Većina Hrvata to zna i Bosnu promatra kao inozemstvo. Zbog toga bosansko-hercegovački Hrvati ubuduće ne bi trebali imali pravo suodlučivanja na izborima u Republici Hrvatskoj. Takva nova politika nove hrvatske vlade prema Bosni i Hercegovini potakla bi cjelokupni proces normalizacije u cijeloj široj regiji. Europska unija takve bi pozitivne pomake sigurno poticala. I konačno, treće: činjenično stanje formalne demokracije u Hrvatskoj je takvo da je zemlja do sada uvijek držala distancu spram europskih standarda. Pod Tuđmanom parlament nije kontrolirao Predsjednika, već obratno. Čak je i Vlada bila instrument za ispunjavanje želja svemoćnog državnog Predsjednika. Ono što raduje je činjenica da i HDZ i oporbene stranke dijele mišljenje da se Ustav mora promijeniti, kako bi u Hrvatskoj konačno nastupilo doba parlamentarne demokracije. (RDW)