RDW 30 XII. EU U 1999.

NJEMAČKI RADIO - RDW 30. XII. 1999. Turbulencije i povijesne odluke - pregled zbivanja unutar Europske unije za 1999. godinu. "Godina 1999. bila je puna događaja! Donesene su političke odluke koje su Europsku uniju uvelike promijenile! Krug kandidata iduće će se godine proširiti od šest na 12, i to prije svega novom i ambicioznom strategijom proširenja. Kao što su šefovi država i vlada u prosincu na sastanku na vrhu u Helsinkiju odlučili, u proširenom krugu kandidata naći će se Bugarska, Rumunjska, Latvija, Litva, Slovačka i Malta. Ove zemlje do sada vodile su se kao kandidati drugoga kruga, dok se s Češkom, Estonijom, Mađarskom, Poljskom, Slovenijom i Ciprom pregovara još od prošle godine. Predsjednik Europskog povjerenstva Romano Prodi koji je proširenje unije stavio na sam vrh popisa svojih prioriteta, objašnjava zašto se unatoč svim već postojećim teškoćama prema svim kandidatima želi postupati jednako: 'Rizik dosadašnje podjele kandidata bio je u tome da bi se moglo obeshrabriti države koje su poduzele već velike napore i na taj način ih odbiti od ulaska u Uniju. Time bi se možda zauvijek propustila povijesna prilika'. Turska i dalje igra i zauzima posebnu ulogu. S Turskom se želi pregovarati tek kada ona ispuni demokratske preduvjete, ali u Helsinkiju ona ipak dobiva status kandidata. Nakon svekolikih političkih iritacija koje je izazvalo uvrštavanje Turske među kandidate, njemački kancelar Gerhard Schroeder upozorio je na još jedan važan znak: 'Dodjeljivanje statusa kandidata Turskoj zasigurno je povijesna odluka. To je od bitne važnosti za daljnju izgradnju odnosa između Turske i Europske unije, a to će jamačno moći pospiješiti reformski proces unutar Turske u pravcu više pravne države, više poštivanja ljudskih prava, odbacivanja mučenja i sličnog'. Krajem 2002. Europska unija bit će spremna za prvo proširenje. O tome su se 15 šefova država i vlada i obvezali. Od 2000. godine za to bi sadašnjih 15 država članica trebalo stvoriti uvjete. Jer institucije i procedura koje su nekoć postavljene za prvih šest članica već odavno nisu upotrebljive. Među ostalim treba promijeniti način donošenja odluka u Vijeću ministara, ali i strukture unutar europskih tijela, dakle Povjerenstvo, sud i organe financijske kontrole. Europski parlamentarci također moraju razmišljati o tome, kako će jednoga dana zastupati gotovo dvostruko više zemalja. Jer zastupnička mjesta u Europskom parlamentu povećat će se sa sadašnjih 626 na najviše 700 mjesta. Na potpuno novi teren uputila se Europska unija ove godine usvajanjem zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Jer do sada se o vojnim pitanjima u Europskoj uniji nije raspravljalo. Međutim sada zajednička sigurnosna i vanjska politika čini integrativni projekt unije za idućih nekoliko godina. Nakon iskustava u Bosni i Hercegovini, sukob na Kosovu partnerima Europske unije ponovno je dokazao ovisnost EU-a od Amerikanaca. Novo oblikovanu dužnost koordinatora nove zajedničke politike preuzeo je u listopadu Javier Solana. Kao dotadašnji glavni tajnik NATO-a, Španjolac Solana se smatra osobom koja povezuje političke i vojne tabore. Solana je preuzeo upravljanje zapadnoeuropskom unijom. Ovaj obrambeni savez osnovan pedesetih godina, ali od tada u dubokom snu, vrlo brzo bi se trebalo integrirati u Europsku uniju. Glavno načelo ostaje i dalje tijesna suradnja s NATO-om. Organizacija vlastitih snaga koje bi intervenirale kao preventivne snage i na kriznim područjima trebalo bi obaviti do 2003. godine. Koliko god bilo od velike važnosti predsjedanje Finske u drugoj polovici 1999. godine, toliko je turbulentno bilo u lipnju, kada je završavalo njemačko predsjedanje unijom. Tek što je s velikim oduševljenjem prvoga siječnja 1999. godine uveden euro kao zajedničko platežno sredstvo, u Bruxellesu se nagovijestila kriza kakve do sada Europska unija još nije imala. Mjesecima su kružile glasine o lošem menadžmentu Europskog povjerenstva koje su na koncu potvrđene i prvi put u 40-godišnjoj povijesti europskog ujedinjenja, Povjerenstvo je moralo podnijeti ostavku. U noći na 16. ožujka predsjednik Povjerenstva Jacques Santer je obznanio odluku: 'U svjetlu izvješća neovisnih stručnjaka Povjerenstvo je jednoglasno odlučilo dati ostavku'. Prema nalogu Europskog parlamenta, stručnjaci su istraživali i predbacili povjerenicima Europske unije manjkavost u ispunjavanju svojih službenih dužnosti i nepotizam. Neki povjerenici iz Santerove ekipe ocijenili su prihvaćanje kolektivne krivnje kao nepravdu. Unatoč podnesenoj ostavci Povjerenstvo je nastavilo obavljati svoju dužnost, jer je nova komisija trebala preuzeti poslove tek nakon ljetnih izbora za Europski parlament. Svako drugo rješenje bilo bi presloženo zbog pridržavanja interinstitucionalnih postupaka. Samo nekoliko dana nakon skandala bruxelleskog Povjerenstva, šefovi država i vlada članica EU-a na berlinskom sastanku na vrhu usvojili su reformu unije, djelo Santerova povjerenstva - takozvanu agendu 2000., novi financijski okvir za proširenje na istok i idući krug pregovora o svjetskoj trgovini. Pri tomu je u igri bio veliki novac, a svatko se već unaprijed borio za svoje interese. Najglasniji su bili europski poljodjelci, jer i u visoko subvencioniranoj agrarnoj politici na programu je štednja i manja potpora unije. Na desetke tisuća seljaka došlo je u veljači u Bruxelles, u gradskoj četvrti gdje se nalaze europske institucije vladalo je opsadno stanje. U Berlinu su se šefovi država i vlada pobrinuli za pojašnjenje stvari. Premda je paralelno sa sastankom na vrhu o agendi 2000. NATO započeo sa svojim zračnim napadima na Jugoslaviju, šefovi vlada i država cjenkali su se osobno satima oko izdataka i uplaćivanja. Nakon 20 sati bavljenja višom matematikom, u zoru su pred novinare izišli tadašnji predsjedajući vijeća, njemački kancelar Gerhard Schroeder, i njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer. Postignut je dogovor oko izdataka, uplaćivanja i stvaranja financijskog okvira do godine 2006., međutim reforma ipak nije ispala onako dosljedna kako su to neki priželjkivali. Niti kancelar Schroeder nije mogao ostvariti svoj cilj - znatno smanjenje njemačkih neto uplaćivanja. Nakon sastanka na vrhu govorilo se samo o prekretnici, a i izjava samog ministra vanjskih poslova Fischera te noći nije zvučala previše euforično: 'Bila je to odluka za Europu danas, a time je u vrlo teškoj situaciji - kriza povjerenstva, sukob na Kosovu - ipak pošlo za rukom prihvatiti agendu 2000. Noćas je u više navrata izgledalo kao da će sve propasti - ali na kraju su ipak svi shvatili da bi nepostizanje kompromisa bilo protiv Europe'. Vrlo brzo je ipak postignut dogovor oko novog predsjednika Povjerenstva, bivšeg talijanskog premijera Romana Prodija. U rujnu Prodi i njegova ekipa birana je na dužnost od pet godina. Njemačku u Povjerenstvu predstavlja članica Zelenih Michaela Schreyer, mjerodavna za proračun, a iz redova socijaldemokrata Guenter Verheugen, mjerodavan za proširenje na Istok. Prodijevo Povjerenstvo dobilo je blagoslov nakon što je Europski parlament proveo iscrpno ispitivanje pojedinih kandidata. Izbori za Europski parlament u lipnju donijeli su još jedno iznenađenje. Izbore su uvjerljivo pobijedili demokršćani i konzervativni, a teške gubitke pretrpjeli su socijaldemokrati i socijalisti koji su u prošlom mandatu imali većinu od 626 zatupničkih mjesta. Isto toliko prašine podigao je vrlo mali postotak birača koji su izišli na izbore. Naime, nikada dosad u povijesti Europski parlament nije imao toliko ovlasti i političke moći, a nikada do sada na izborna mjesta nije izišlo tako malo glasača. Ostaju još takozvane teme svakidašnjice koje su 1999. zaokupljale Europsku uniju. Mnoge od njih, počam od prijepora oko banana sa SAD- om, preko njemačkog vezanja cijena knjiga, pa sve do britanske govedine, poreza i politike zapošljavanja, bit će i 2000. godine u žarištu i središtu pozornosti. Najprije pod predsjedanjem Portugala, a u drugoj polovici pod francuskim vodstvom. (RDW)