SRJ U 2000 GODINI

PIŠE: Sonja Badel, dopisnica HINE iz Beograda BEOGRAD, 30. prosinca(Hina) - U Srbiji će se konačno dogoditi promjene - ući ćemo u Novu Godinu; ovaj aforizam iz jednog beogradskog dnevnika odslikava stanje duha U SRJ na kraju godine, za koju mnogi, i analitičari i građani, kažu da je bila jedna od najtežih u povijesti srpskog naroda.#L# Optimizam širi samo vlast. Ona je zadovoljna proteklom godinom i puna planova za iduću. To što su NATO bombe padale po Srbiji 78 dana, što je na Kosovu zaveden međunarodni protektorat, što je gospodarstvo osiromašeno, što su prosječne plaće pale na ispod 80 DEM, što je osim policije malo tko primio svih 12 plaća i mirovina, sve to ne zabrinjava vlasti u Beogradu. Predstavnici vlasti i državna propaganda slave pobjedu nad NATO- om, dodjeljuju se stotine odličja za hrabrost u obrani domovine , za zasluge za narod. Ističe se da je Kosovo obranjeno i da UN jamče integritet i suverenitet zemlje. Ne samo što su obranile zemlju, već su vladajuće strukture u Srbiji otvorile oči mnogim narodima i državama koje navodno sve više uviđaju kako Zapad, na čelu sa SAD , zlorabi UN i druge međunarodne organizacije za hegemonističke ciljeve. U svijetu se, kako ističu, sve više cijeni pionirska uloga Srbije u obrani od dominacije samo jedne velesile i svi odaju priznanje za brzu obnovu zemlje. Najviše se dive i spremne su pomoći Rusija, Kina, Libija, Irak, Kuba, Indija. Tko kaže da je Srbija izolirana!- kažu predstavnici vlasti i dodaju da su protiv nje samo (najrazvijenije) zemlje Zapada, dok je na njenoj strani veći i bolji dio svijeta. Koliko god se oporba trudi dokazati da je takav pogled na prilike u zemlji i na njezin međunarodni položaj, čisti autizam, ni sama se ne može načuditi kako vlast opstaje i kako oporba ne uspijeva ništa promijeniti. Jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević i dalje je političar kojem vjeruje najveći broj građana. Njegov "rating" je doduše u padu, kao i njegove Socijalističke partije i koalicijskih partnera, Jugoslavenske ljevice i Srpske radikalne stranke. Rezultati najnovijih istraživanja javnog mišljenja pokazuju da oko 40 posto građana nije zadovoljno ni jednim političarom i ne znaju kome bi dali glas na izborima. Većina građana, iako želi promjene , nije spremna angažirati se na bilo koji način, pokazuju ankete. Građanima kao da je u svakodnevnom teškom preživljavanju, dosta i vlasti i oporbe. Kako će se onda u Srbiji nešto promijeniti? Oporbene stranke nezadovoljne su svojim učinkom. Ipak , pokušavaju uliti malo nade i razbiti apatiju. Oporbeni Savez za promjene koji je od rujna organizirao svakodnevne ulične prosvjede protiv vlasti, morao je prije nekoliko dana prekinuti taj način političke borbe i priznati da je bio neučinkovit. Najjača oporbena stranka, Srpski pokret obnove Vuka Draškovića, bila je protiv uličnih demonstracija i tvrdila je da se Miloševićeva vlast ne može srušiti na ulici, te je pokušala kroz parlament izboriti se za održavanje izvanrednih izbora. U tome nije uspjela. Oporbene stranke nisu tako uspjele u ovoj godini ostvariti ni jedan od svojih ciljeva. 2000. će se održati redoviti lokalni izbori, na kojima je moguća pobjeda oporbenih stranaka, ali to nije dovoljno za bitne promjene sustava. Trebali bi se održati i savezni izbori, ali Crna Gora neće na njih pristati jer je Beograd odbio razgovor o redefiniranju odnosa u zajedničkoj državi. Stručnjaci za izbore tvrde da samo ujedinjena oporba može pobijediti sada vladajuću "crveno-crnu" koaliciju. Srpski pokret obnove odbija svaku ideju o izbornim koalicijama i lansirao je prijedlog nastupa oporbe u nekoliko "kolona" u pohodu protiv Miloševića. Drašković je za 10.siječnja sazvao sastanak oporbenih čelnika radi postizanja dogovora o strategiji pritisaka na vlast da sazove izvanredne izbore pod poštenim uvjetima. Očekuje se da bi Drašković, nekadašnji "kralj trgova i ulica", koji je u međuvremenu sudjelovao u Miloševićevoj vlasti na saveznoj razini, mogao ponovno pozvati narod na demonstracije. Ostale oporbene stranke vjerojatno bi se pridružile, ali problem liderstva ostaje nerješiv za srbijansku oporbu i mogao bi, kao nekoliko puta do sada, ugroziti put do uspjeha. Ako vlast ne pristane na izvanredne parlamentarne izbore, što bi se moglo dogoditi samo čudom, oporbi ne preostaje ništa drugo nego ulica, uz razne varijante građanske neposlušnosti. Zbog nepopustljivosti vlasti, mnogi analitičari predviđaju da je rasplet nemoguć mirnim putom i da Srbiju čeka građanski rat. Neke naznake da je Srpski pokret počeo naoružavati svoje pristaše,činjenica da neke stranke imaju od ranije paravojne formacije, iz ratovanja u Hrvatskj i BiH, očekivanja da bi i u vojsci i policiji moglo doći do podjela, upućuju na zaključak da oružje i sila ne bi bili samo na strani vlasti. Vlast je svakako jača i ako ne pristane na izbore može samo pojačati represiju i produljiti agoniju. Što god se desilo, Srbiju čekaju teški dani. Za proteklih deset godina ona nije riješila ni jedan od svojih problema. Svaki od njih postao je sve teži. Politika stvaranja velike Srbije doživjela je potpuni poraz, a visoka cijena za propali pokušaj ostvarenja tog projekta i za održavanje na vlasti političara koji su upropastili zemlju, plaćat će se i 2000. godine. (Hina) bs sb