NJ 24.XII.-SZ-TERORISTI

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 24. XII. 1999. Milenij kao magnet terora "Među borcima protiv terorizma vlada najviši stupanj uzbune, u SAD- u, ali ne samo tamo. Uhićenje jednog alžirskoga krijumčara eksploziva na zapadnoj američkoj obali smjesta je svu pozornost usmjerilo na možebitne veze u Francuskoj. Samo zbog okupljanja milijuna ljudi koje se u Parizu očekuje na staru godinu, francuske su službe sigurnosti pojačano budne. Milenij po kršćanskom računanju vremena muslimanskim fanaticima ne znači ništa. No ti su ekstremisti jamačno u iskušenju da jubileju daju vatreno obilježje. Kad god se radi o terorizmu, jednostavnije je pretpostavljati povezanosti nego ih otkriti. Islamisti gotovo svih usmjerenja, u SAD-u vide glavnog neprijatelja. On štiti Izrael, nadzire naftu arapskog poluotoka i slovi kao materijalistički oblik života na Zapadu. Dovoljno su često islamski ekstremisti rekli i dokazali da Americi žele zadati što je moguće više udaraca. No baš među islamistima Alžira, antiamerikanizam se gotovo i ne pojavljuje. Skoro osmogodišnji pokolj u zemlji pogađa i mnoge strance. Ali nikada ni jedan američki naftni tehničar ili neko postrojenje SAD-a nije pretrpjelo štetu. Islamska fronta spasa FIS nema interesa sama uništiti svoje političke platforme u Americi ili Njemačkoj. Za teror spremne islamske borbene skupine GIA raspolažu mrežom čija oka osim do Francuske, Belgije i Španjolske, u najboljem slučaju dopiru još do Velike Britanije. Za sveobuhvatnu aktivnost u tim je strukturama i mentalitetima previše primitivna. Za sve alžirske islamiste Zapad utjelovljuje Francuska. I odmah opet pada na pamet ime Osame bin Ladena, vjerojatnog vrhovnog poglavara neke islamske Internacionale terora. Radikalni islamisti svih boja imaju zajednički cilj, ustroj društava po svojoj predodžbi, a SAD da se protiv toga bori. To vrlo općenito jedinstvo teško ga može dovesti u položaj da koordinira akcije preko kontinenata. Samo u mašti zabrinutih zapadnjaka i oduševljenih muslimana postoji nešto poput 'islamske kominterne'. U zemljama koje su temelj ili cilj prijetnje terorističkog islamskog fundamentalizma, po mišljenju stručnjaka, nema više od nekoliko stotina nasilničkih skupina ili skupinica. Većina ih ne obuhvaća više od pet do petnaest ljudi. Njih je dakako teško učiniti neškodljivima, jer je okoliš simpatizera i potencijalnih pomagača daleko veći. Pokret je u cijelosti rascjepkan. Ometaju ga borbe za vodstvo i sektaška suparništva, bez obzira na nejedinstvenost ciljeva ili prioriteta. Bez obzira na granice, od slučaja do slučaja funkcionira solidarnost, pritajena spremnost za konspirativnu pomoć ili neka vrsta drugarstva bivših afganistanskih boraca. O čvrstoj organizaciji ne može biti govora. Ni bin Laden nikada nije ostavio dvojbenim da želi uništiti 'križare' iz Amerike i Europe i Židove. No njegove se mogućnosti ipak uvelike precjenjuju. Po svemu sudeći, afganistanski ga talibani neće izručiti. Upravo je njihov vođa Muhamed Omar opet zajamčio: 'Uopće ne dolazi u obzir Amerikancima izručiti muslimana poput njega koji je sudjelovao u vjerskom ratu i kod nas našao utočište'. No Osama bin Laden u Afganistanu više nema slobodu djelovanja. A ni drugo utočište nema na vidiku. Moć, bogatstvo i utjecaj bin Ladena ili islamske Internacionale mogu se ispitati jednim jedinim pitanjem: zašto Čečeni nemaju rakete kojima bi, kao nekada Afganistanci, skidali s neba ruske helikoptere?" - pita Rudolph Chimelli.