FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

SL 24.XII.-DELO-MALOGRANIČNA SURADNJA

SI-IT-HR-SURADNJA-Politika SL 24.XII.-DELO-MALOGRANIČNA SURADNJA SLOVENIJADELO24. XII. 1999.Putovi i stranputice prekogranične suradnje u Istri"Nedavno se pogranični lokalni tisak (osobito 'Il Piccolo') na široko raspisao kako je na sastanku u Bujama (18. XI. 1999.) u nazočnosti potpredsjednice istarske županije Loredane Bogliun Debeljuh, potpredsjednika pokrajinske vlade FJK Paola Cianija, predsjednice tršćanskog pokrajinskog vijeća Marucci Vascon, izolske gradonačelnice Brede Pečan itd. postavljen temeljni kamen buduće istarske prekogranične regije. S obzirom na to da nam posljednjih godina susjedi opetovano dolaze osnivati neku svoju prekograničnu regiju u slovensku Istru, gdje je stranka s takvim programom (Istarski demokratski sabor) dobila potporu jedva 3 posto stanovništva, odlučio sam da zamisao prekogranične regije, odnosno naše upregnutosti u širi prostor, ponovno ozbiljnije i podrobnije raščlanim i problematiziram.Prvo, Istra sama po sebi gospodarski nikada nije bila i vjerojatno neće biti zatvorena cjelina, što je jedan od važnih uvjeta za oblikovanje regionalnih jedinica. Njezin je sjeverozapadni dio naime uvijek gravitirao Trstu, istočni Rijeci i južni Puli.
SLOVENIJA DELO 24. XII. 1999. Putovi i stranputice prekogranične suradnje u Istri "Nedavno se pogranični lokalni tisak (osobito 'Il Piccolo') na široko raspisao kako je na sastanku u Bujama (18. XI. 1999.) u nazočnosti potpredsjednice istarske županije Loredane Bogliun Debeljuh, potpredsjednika pokrajinske vlade FJK Paola Cianija, predsjednice tršćanskog pokrajinskog vijeća Marucci Vascon, izolske gradonačelnice Brede Pečan itd. postavljen temeljni kamen buduće istarske prekogranične regije. S obzirom na to da nam posljednjih godina susjedi opetovano dolaze osnivati neku svoju prekograničnu regiju u slovensku Istru, gdje je stranka s takvim programom (Istarski demokratski sabor) dobila potporu jedva 3 posto stanovništva, odlučio sam da zamisao prekogranične regije, odnosno naše upregnutosti u širi prostor, ponovno ozbiljnije i podrobnije raščlanim i problematiziram. Prvo, Istra sama po sebi gospodarski nikada nije bila i vjerojatno neće biti zatvorena cjelina, što je jedan od važnih uvjeta za oblikovanje regionalnih jedinica. Njezin je sjeverozapadni dio naime uvijek gravitirao Trstu, istočni Rijeci i južni Puli. Postupnim uklanjanjem granica to se prirodno stanje opet ostvaruje. Zato treba pričekati jačanje uloge tih prirodnih gravitacijskih središta, osobito Trsta kao najjačeg. Zato bi od njih odrezana istarska regija bila umjetna konstrukcija odnosno na neki način torzo. Sporan je i sam uloženi dio s teritorijalnog stajališta, jer je talijanski dio u toj tvorbi (Milje, Dolina) posve simboličan ili čak smiješan, pa i njega je Claudio Grizon, član tršćanskog pokrajinskog i miljskog općinskog vijeća ('Piccolo' 23. XI. 1999.) stavio pod upitnik i tako nam između redaka dao do znanja da bi se prekogranična regija, kojom bi suupravljala i Italija, morala utemeljiti ponajprije na hrvatskom i slovenskom teritoriju. S obzirom na veličinu istarske regije, čak je i sam bivši predsjednik FJK Eugenio Ambrosi na seminaru o pograničnoj suradnji u Brtonigli (1995.) rekao da mu se u budućnosti čini vjerojatnijom šira jedinica prekogranične suradnje koja bi uključila i Trst i Rijeku, što bi se po njegovu mišljenju moglo ostvariti uglavnom u daljoj budućnosti. I na posljetku skriveni planeri istarske prekogranične regije u njezin sastav uključuju i dio područja riječke županije (Cres i Lošinj) o čemu može odlučiti samo ona. Da ne spominjem pri tomu neugodne asocijacije da se tim projektom, u drugo vrijeme i na drugi način, opet zaokružuju i obnavljaju nekadašnje rapalske granice koje su stanovnicima tog prostora zadale mnogo jada. Drugo, prekogranične su regije u Europi nastajale poslije dugog razdoblja uzorne suradnje među pograničnim zajednicama i susjednim državama, i to uvijek pod pokroviteljstvom odnosnih država, bez tajni i nikada protiv neke od njih. Pored činjenice da Slovenija još nije uspostavila svoje regionalne strukture za pograničnu suradnju, u našem slučaju treba uzeti u obzir i da svaka država ima svoja razvojna razdoblja koja počinju njezinim učvršćivanjem i tek se kasnije nastavljaju usitnjavanjem i poštivanjem različitosti. Ti se stupnjevi ne mogu preskakati, osobito ne kad se glavnina energije neke države iscrpljuje u rješavanju temeljnih pitanja opstanka. Osim toga, tri su susjedne države u sadašnjim okolnostima politički i društveno-gospodarski još jako nekompatibilne, s mnogim neriješnim problemima pri čemu se ne smije zanemariti osobito pritiske koje si velika i jaka država dopušta prema malim i slabim susjedama, što jamačno ne potiče, nego sprječava prekograničnu suradnju. I na posljetku otvoreno je veliko pitanje, koliko su pogranične zajednice, osobito na slovensko-talijanskoj granici, već zrele i spremne za proces prekogranične suradnje. U biti se s one strane granice suočavamo sa snagama koje s jedne strane još uvijek potkopavaju Osimske sporazume i još nisu sposobne ni za normalan dijalog s nama, a s druge strane upadaju u naš svijet i mašu nam zastavom euroregije. Zato bismo se morali najprije prihvatiti uklanjanja zapreka na kojima bi se razbila a ne ostvarila svaka regija, ne samo naša. Prof. dr. Zdravko Mlinar u svojem je stručnom prilogu za konferenciju o regionalnoj suradnji u Mariboru (1995.) ozbiljno upozorio da se primjerice ne može očekivati razvitak prekogranične suradnje 'tamo i tada, kad dolazi do neparitetnih uloga sudionika, jer slabiji partner pokušava izbjeći ili barem smanjiti dodire kad se nađe u podređenoj ulozi, osim, dakako, ako ne pristane na podređeni položaj'. Ta neparitetnost uloga je primjerice izrazito naglašena 'već pri samoj uporabi jezika, gdje barem danas, nema baš nikakvih naznaka ravnopravnog pristupa'. Da ne govorimo o razlikama u veličini i gospodarskoj snazi država koje su tolike da će biti 'krajnje teško dostići prekograničnu suradnju na temelju paritetnih uloga partnera sudionika'. Zato se prof. Mlinaru ne čini realnim da bi se u doba 'dugoročnih procesa teritorijalne dehijerarhizacije i postupnog presezanja u prošlosti prevladavajuće politike moći, u međunarodnim odnosima napredovalo u smjeru Istra regija u Europi regija na takvim preživjelim pretpostavkama.' I predsjednik FJK Ambrosi u svojem je razmišljanju odvraćao od trošenja velikih energija na još neostvarive projekte i preporučio da se trenutno ponajprije radi na konkretnim programima suradnje, koje već nude veliki sustavi kao što su Phare, Interreg i dr. Opravdana očekivanja poslije uklanjanja teškoća, s kojima se Istra susrela s uspostavom novih granica, po njegovu će se mišljenju moći najprije obistiniti u ujedinjenoj Europi. Stoga bi u ovom trenutku bilo 'najvažnije što skorije pridruživanje Slovenije i Hrvatske Europskoj uniji'" - piše Milan Gregorič iz Kopra.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙