NJ 23.XII.SZ-UN I SAD

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 23. XII. 1999. Ček u posljednjoj minuti "Bilo je kao u nekom od onih dirljivih božićnih filmova koje je Hollywood proizvodio tridesetih godina. Unatoč snijegu i nevremenu, dar ipak stiže voljenoj u posljednjoj sekundi i sve dobro svrši. Sve? U stvarnoj Americi izbjegnuto je barem najgore kad je Washington u utorak na večer u glavni stan Ujedinjenih naroda u New Yorku poslao ček na 51,2 milijuna dolara. Da novac nije stigao do stare godine, SAD bi izgubio pravo glasa u Glavnoj skupštini. Pravilo je da se to događa automatski kad država zaostaje s plaćanjem dvostrukog iznosa članskog doprinosa. Do sada je dospjelo 1,52 milijarda dolara. Za zadržavanje prava glasa trebalo je ove godine platiti najmanje 250 milijuna - do zadnjeg. U utorak još je nedostajalo osam milijuna. No tada je stigao večernji ček na 51,2 milijuna i američko je pravo glasa u Glavnoj skupštini do daljnjega spašeno. Do ovog božićnog tjedna stvar je bila prilično neugodna. Zaostaci su se počeli gomilati još osamdesetih godina. Drama se zaoštrila 1997. kad je kongres, kojim su vladali republikanci, poslušavši fundamentaliste iz većinske stranke, odlučio da će doprinose zadržavati tako dugo dok UN pod rubrikom 'planiranje obitelji' financira programe pobačaja u Trećem svijetu. Richardu Holbrookeu, bivšem američkom veleposlaniku u Bonnu, kasnijem dužnosniku za Bosnu i sadašnjem šefu misije u UN-u, treba pripisati što je u kongresu probijen led. Mjesecima je obrađivao republikanske veličine, i to s jednostavnim argumentom da si 'posljednja preostala supersila' ne može dopustiti isključenje iz Glavne skupštine. Ono što je Holbrookeu uspjelo s Miloševićem u Daytonu, očito je sada uspjelo i kod moćnih čvrstorukaša poput Jessea Helmsa, šefa vanjskog odbora senata: kompromis koji je u ovom slučaju iznjedrio ček. Happy-end, naravno, nije još ni iz daleka na vidiku. Holbrooke sa svojim trijumfom preuzima u Washingtonu i odnosi u New York dva desetka mlinskog kamenja. Kongres je naime daljnja odobrenja povezao s istim brojem uvjeta koji neće biti ugodni za ostalih 187 država članica. Dva najvažnija su: smanjenje američkog udjela u proračunu UN-a sa 25 na 20 posto te u mirovnim misijama sa 31 na 25 posto. No tu američki argumenti nisu besmisleni. Proračunski udio od 25 posto utvrđen je za utemeljenja UN-a prije 55 godina - kad su Europa i Japan bili na tlu. Danas su i oni bogati kao SAD. No već je i kancelar Gerhard Schroeder tijekom njemačkoga predsjedanja EU-om naučio kako je teško preokrenuti postojeće stanje u svoju korist. Smanjenje njemačkoga neto doprinosa zapravo nije uspjelo. Veleposlanik u UN-u Holbrooke to zna i stoga govori o 'teškoj zadaći' koja mu predstoji: kako ostalih 187 država uvjeriti da prihvate uvjete kongresa?" - piše Josef Joffe.