FR-MONDE 22.12.FR I JAPAN-GLOBALIZACIJA

FRANCUSKA LE MONDE 22. XII. 1999. Pariz i Tokio, zajednički protiv globalizacije "Francuska u Japanu ne traži više samo gospodarskoga partnera - s kojim su, uostalom, veze sve čvršće - već i političkoga saveznika u borbi protiv globalizacije. Ona bi, smatraju u Parizu i u Tokiju, mogla zapravo dovesti do prave amerikanizacije, namećući svima ono što u Tokiju zovu 'općim pravilima' ('global standards'). Japanski čelnici, tražeći nove pravce u gospodarstvu koje doživljava korjenite promjene, zacijelo nisu daleko od toga da prihvate zamisao o 'kontroliranoj globalizaciji' koju bi nadzirala država - nacija i međunarodne ustanove, a koju je zagovarao francuski premijer za svog boravka u Tokiju ovih dana. Posjet je omogućio da dvije zemljopisno udaljene zemlje, koje se razlikuju po svojoj kulturi i tradiciji, uoče dodirne točke: žurnu potrebu da se obrani identitet od planetarne logike koja teži izjednačavanju posebnosti. To zbližavanje stajališta o globalizaciji znači spasonosnu promjenu francuske politike prema Japanu koji se predugo promatrao samo sa stajališta trgovinskih interesa. Francuska Giscarda d'Estainga nije marila za Japan, a socijalistička Francuska, unatoč posjetu Francoisa Mitterranda 1982. - prvog francuskog predsjednika koji je posjetio arhipelag - nije bila puno bolja, dodajući nemaru i neuljudnost, kada je Edith Cresson, tadašnja premijerka, nazvala Japance 'mravljim narodom'. Dolaskom Jacquesa Chiraca na dužnost državnog poglavara, došlo je do neobičnog zatopljenja odnosa. Ne samo zato što Predsjednik osjeća posebnu ljubav prema Japanu i osobno je povezan s njime, već i zato što pred Japancima svjedoči o onomu što je temelj svakom dijalogu: poštivanje drugog. Ispruženoj ruci g. Chiraca nedostajao je politički smisao koji bi se temeljio na zajedničkim brigama. Globalizacija je neobično zbližila dvije zemlje, a posjet Lionela Jospina potvrdio je moguće sličnosti. Pariz i Tokio za sada razmjenjuju stajališta, ali se čini da se vrlo dobro razumiju. Priprema konferencije Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu već je bila povod za približavanje japanskog i europskog stajališta. Za stajalište Tokija znakovita je promjena japanskog ponašanja prema Sjedinjenim Državama tijekom velikih trgovinskih pregovora: 'Japanska i europska, napose francuska, stajališta bliža su nego ikad', rekao je uoči konferencije u Seattleu visoki dužnosnik iz ministarstva za međunarodnu trgovinu i industriju. Iako je europsko-japanska suradnja bila taktičke naravi, ona ipak upućuje na znatne promjene: Japan je na putu da se oslobodi, dakako oprezno, uobičajenog oponašanja Washingtona. Francuska i Japan, pak, imaju slična stajališta o siromašnim zemljama: obje zemlje su najveći zagovaratelji prijedloga G7 o smanjenju njihova duga. Osuda američke 'jednostranosti' koju je izrekao francuski premijer na simpoziju što ga je organizirao japanski gospodarski dnevnik 'Nihon Keizai', kao i njegova želja da SAD pokaže više 'uviđavnosti' u uporabi sile, mogle su naići samo na odobravanje u zemlji izloženoj diktatu i 'poukama' iz Washingtona. (...) Udruživanje Renaulta i Nissana te drugi važni sporazumi koji će se zaključiti sljedećih mjeseci - g. Jospin je u Tokiju najavio osnutak francuske agencije za međunarodna ulaganja, što svjedoči o važnosti koju bi trebala imati japanske investicije u Francuskoj - potiču na bolje međusobno upoznavanje. Početak francusko-japanske suradnje u svezi s usmjeravanjem tijeka globalizacije dobra je prilika da se učvrsti dijalog između ove dvije zemlje promatrajući suvremene probleme u svjetlu tradicije i odričući se tako neplodnog problematiziranja proturječja između tradicije i suvremenosti. Svatko ima svoj društveni 'obrazac' koji je plod jedne povijesti i civilizacije. Ni jedan ni drugi ne želi ga nametati. Obje zemlje žele podijeliti svoja iskustva kako bi pronašle najbolja rješenja, a zatim ih prilagodile i branile. Lionel Jospin nije poznavao Japan. No on ne mora proniknuti u tajne svoje civilizacije da bi znao kako se njezina posebnost mora očuvati", pišu Philippe Pons i Pascale Robert-Diard.