DE-TR-POSJETI-Obrana-Politika NJ 22.XII.-TAZ-SCHARPING U TURSKOJ NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG22. XII. 1999.Posjet sa zadnjim mislima"Zašto zapravo dolazi?, bilo je najnapetije pitanje u svezi s posjetom njemačkoga ministra obrane Ankari.
Na njega se ne može jednoznačno odgovoriti ni poslije posjeta. Scharping je, rečeno je, pojašnjavao berlinski zaključak o leopardu II i istodobno nastojao prodati tenkove. No budući da će smjernice prodaje oružja u Berlinu biti predočene tek danas, ministar je vjerojatno imao muke s pojašnjavanjem potankosti prodaje.Razlozi što Scharping u takvoj situaciji nije Tursku zaobišao u velikom luku, nego je riskirao da opet probudi usnule pse, moraju biti neki drugi a ne izvoz oružja. S jedne strane tu je tako zvani europski sigurnosni i obrambeni identitet kao srž buduće euro-vojske. Ta je inicijativa turskoj vojsci teža od svih leopard tenkova zajedno. Boji se da bi tom inicijativom, u kojoj Turska ne sudjeluje, jer nije članica EU-a, polako ali sigurno bila izgurana iz za nju najvažnijih procesa odlučivanja, jer bi ta EU-vojska mogla djelovati neovisno o drugim članicama NATO-a. Kako bi europski NATO-ov stup u perspektivi trebao surađivati ne samo s
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
22. XII. 1999.
Posjet sa zadnjim mislima
"Zašto zapravo dolazi?, bilo je najnapetije pitanje u svezi s
posjetom njemačkoga ministra obrane Ankari. Na njega se ne može
jednoznačno odgovoriti ni poslije posjeta. Scharping je, rečeno
je, pojašnjavao berlinski zaključak o leopardu II i istodobno
nastojao prodati tenkove. No budući da će smjernice prodaje oružja
u Berlinu biti predočene tek danas, ministar je vjerojatno imao
muke s pojašnjavanjem potankosti prodaje.
Razlozi što Scharping u takvoj situaciji nije Tursku zaobišao u
velikom luku, nego je riskirao da opet probudi usnule pse, moraju
biti neki drugi a ne izvoz oružja. S jedne strane tu je tako zvani
europski sigurnosni i obrambeni identitet kao srž buduće euro-
vojske. Ta je inicijativa turskoj vojsci teža od svih leopard
tenkova zajedno. Boji se da bi tom inicijativom, u kojoj Turska ne
sudjeluje, jer nije članica EU-a, polako ali sigurno bila izgurana
iz za nju najvažnijih procesa odlučivanja, jer bi ta EU-vojska
mogla djelovati neovisno o drugim članicama NATO-a. Kako bi
europski NATO-ov stup u perspektivi trebao surađivati ne samo s
SAD-om nego i s Turskom i Norveškom, koja također nije članica EU-a,
ali je u NATO-u, bilo je glavno pitanje šefa glavnoga stožera
Kivrioglua u razgovoru sa Scharpingom.
Zašto on upravo sada razgovara s turskim generalima o budućoj
suradnji, sam je dao naslutiti. U Ankari je Scharping pojasnio da se
boji mogućeg širenja čečenskoga rata. Ruske jedinice u Gruziji već
su u stanju pripravnosti, a Azerbajdžan na čijem teritoriju više
nema moskovskih jedinica, boji se da bi Rusija argumentom da
prekida opskrbne putove pobunjenika, opet mogla izroniti na južnom
Kavkazu.
Obje su države već pokucale na NATO-ova vrata - a za slučaj da se
stajalište Moskve prema Zapadu još više zaoštri i da velikorusi,
poslije Čečenije, pokušaju opet staviti pod svoj nadzor energetske
resurse oko Kaspijskoga mora, Turska će za NATO općenito, ali i za
Europu, opet doći u ključni položaj. S obzirom na to, ima smisla
pravodobno saznati gdje su turski generali" - zaključuje Juergen
Gottschlich.