RDW 21. XII TISAK

NJEMAČKI RADIO - RDW 21. XII. 1999. Pregled tiska U središtu vanjsko-političke pozornosti njemačkoga tiska svakako su rezultati parlamentarnih izbora u Rusiji. Komentator dnevnika 'Handelsblatt' iz Duesseldorfa ističe da Vladimira Putina više nije moguće zaustaviti na putu od premijera prema mjestu predsjednika. To je najvažniji rezultat ruskih parlamentarnih izbora. No nužno je napomenuti da bi gospodar Kremlja, Boris Jeljcin, još uvijek iz ljubomore mogao zaustaviti Putina čija je popularnost u stalnom porastu. Ne bi bio prvi put da 'car Boris' politički pokopa svoga nasljednika kojega je sam izabrao. Ali to ovoga puta nije vjerojatno. Jeljcin pri svojim nastupima djeluje sve senilnije. Čini se da je već odavno predao vlast svojoj sumnjivoj okolini. A ona je, u svakom slučaju, izabrala Putina za zaštitnika svoje imovine, prigrabljene u Jeljcinovo doba. U komentaru berlinskog 'Neue Deutschlanda' piše da se nakon izbora za Dumu upravo u Kremlju govori o 'mirnoj revoluciji'. Veći cinizam nije moguć. Stranka 'Jedinstvo', koju je kremaljska obitelj osnovala samo tri mjeseca prije izbora, u predizbornoj je kampanji imala samo jedan argument: neprekidni krvavi rat na sjevernom rubu Kavkaza. Oni isti političari koji su odgovorni za propast i kaos u Rusiji prije izbora su se predstavili kao oni koji vode računa o veličini i redu. No njihovo pobjedničko veselje moglo bi se pokazati preuranjenim. Čak i ako bi rat u Čečeniji završio porazom odmetnika, što se još ne može smatrati sigurnim, birači, koji su sada zaslijepljeni nacionalističkim vatrometom, vrlo će se brzo sjetiti svojih svakodnevnih briga. Muenchenski 'Sueddeutsche Zeitung' raščlanjuje ruske izborne rezultate i veli da se čini kako je nakon ovih izbora jasno da će se o Jeljcinovu nasljedniku odlučivati u Kremlju. Hoće li to biti Putin, Šojgu ili netko treći, to i nije tako važno. Predizborna kampanja i Putinovo dosadašnje upravljanje pokazuju kakva Rusija nastaje. Rusija, koja važnost polaže na vojnu snagu, koja pogoduje nacionalizmu i šovinizmu. Rusija, koja ne razlikuje tržišno gospodarstvo od trgovine povlasticama. Rusija, koja je u svom jasnom protuzapadnom stavu, doduše, predvidljivija, ali ne i jednostavnija. I konačno, Rusija, koja je od demokratskih ideala udaljena koliko i Potemkinova sela od ruske stvarnosti. O istoj temi 'Mitteldeutsche Zeitung' iz Hallea piše da ako je za padanje u depresiju glede Rusije, nakon rata u Čečeniji, bio potreban još jedan povod - onda su ga u nedjelju pružili parlamentarni izbori. Rusija je u mnogočemu još sovjetsko društvo, koje čeznutljivo i dalje pada na tobožnje jake muškarce - prije svega na ratnog premijera Vladimira Putina, izborni savez 'Jedinstvo', koji on podupire i savez desnih snaga. Ti izborni rezultati ponajprije su znak nastavka političke nezrelosti. Izlazak na izbore označio je žalosnu završnicu u godini koja Rusiju nije približila demokraciji. A nema ni mnogo nade da bi se u novom tisućljeću nešto moglo brzo promijeniti. Od unutarnjopolitičkih tema i dalje se ne smanjuje zanimanje za novosti u financijskom škandalu u kojem glavnu ulogu ima CDU, bivša vladajuća stranka Helmuta Kohla. Dnevnik 'Expres' iz Koelna bilježi da slučaj tajnih stranačkih računa poprima sve veće razmjere: ono što je u Kohlovu bivšem kancelarskom uredu preostalo od dokumenata, puno je rupa poput švicarskog sira. Nekoliko omota spisa, u kojima je nešto malo unutra, a u nekima čak ništa, originala gotovo da i nema, posvuda nepotpune kopije - tako je izvijestio zbunjeni vladin glasnogovornik. Je li sve to samo puka slučajnost? Teško je u to povjerovati. Kohlov nekadašnji kancelarski ured, kao i pamćenje njegova bivšeg domaćina, djeluje kao bermudski trokut, u kojem očito zauvijek nestaju neugodne stvari. 'Offenbach-Post' smatra da stvari polako postaju sve čudnije. U međuvremenu se sve češće čuje pojam 'državna kriza', a onda se svakodnevno pojavljuje sve više novih činjenica, još više pretpostavka i još više najoštrijih prijetnji javnosti. A pri tom se sve češće povezuju stvari koje nikako ne mogu zajedno. Sve je to ružno i opasno, mrve se stupovi njemačke demokracije - kao i spomenik Kohl. I sve se u međuvremenu tako snažno zaljuljalo da se čini kako pad više nije moguće zaustaviti. (...) Je li Kohlova, očito, protupravna praksa prikupljanja novca, kao i njegovo odbijanje dužnog izvješćivanja javnosti o podrijetlu novca uopće spojivo s mandatom parlamentarnog zastupnika? Ili s ulogom počasnog predsjednika stranke, pita se 'Offenbach-Post'. (RDW)