VOA 19.XII.SANTINI O GOSP.PROGRAMIMA

GLAS AMERIKE - VOA 19. XII. 1999. Koalicija SDP-HSLS nudi najbolji gospodarski program - s Gustom Santinijem razgovarao Željko Matić. Poznati hrvatski ekonomist i urednik časopisa 'Ekonomija', dr. Guste Santini, organizirao je ovoga tjedna znanstveni skup na kojem je, s ostalim stručnjacima, analizirao gospodarski program političkih stranaka uoči predstojećih izbora. Temeljni je dojam da su gospodarski programi općeniti, slični i teško uporabljivi. Upitali smo gospodina Santinija slaže li se i on s tom ocjenom? = Mi se učimo demokraciji i manje-više shvaćamo je kao neobvezno obećanje. Zato imamo toliko obećanja od političara. Političke stranke, naime, smatraju da nemaju nikakvu obvezu ako nešto kažu, međutim birači tome više ne vjeruju. Treba reći, bez obzira što imam dosta primjedbi, da je koalicija SDP-HSLS najviše uradila. Oni su neke stvari i pozicionirali i ja bih imao niz pitanja autorima tog programa, jer neke mi stvari ne izgledaju onakvima kako su u tom programu prezentirane. Ipak, njihov gospodarski program je najsnažniji i najupečatljiviji. Liberalna stranka je, također, uložila dosta truda i možda bi se toj listi, uz ozbiljnije primjedbe, mogao pridodati i program Hrvatske seljačke stranke. - Kako ocjenjujete gospodarski izborni program Hrvatske demokratske zajednice? = Program HDZ-a je, zapravo, rad iza kojeg stoji profesor Pero Jurković, vrstan ekonomist i poznavalac ekonomske politike, međutim on je u tom svom pisanju više zastupao stranku nego što je stavljao svoje stavove. Vjerujem da je bilo više sluha u HDZ-u da bi taj program bio puno kvalitetniji i operabilniji! - U dijelu javnosti stvoren je dojam da će odlaskom HDZ uslijediti velika financijska pomoć Zapada. = Ako bi to bila istina to znači da smo mi spremni uvesti prinudnog upravitelja u Hrvatsku, a taj prinudni upravitelj onda bi od nekoga dobio novce kako bi mogao realizirati programe onoga tko je i dao novac. Podsjetio bih da u Bibliji piše: 'Kad se izrelski narod najeo, bolio ga je trbuh'. Dakle, nema razloga za poklanjanje i nismo mi nesposobna zemlja koja ne bi mogla živjeti od vlastitog rada. Mi smo zemlja koja se mora okrenuti radu, međutim rad očito nije još uvijek kriterij uspješnosti. - Gotovo sve političke stranke obećavaju smanjenje javne potrošnje uz istodobno povećanje životnog standarda na svim razinama. Je li to moguće? = Jedan je odgovor - ne znam, jer ako mislite sve platiti i smanjiti potrošnju, onda to znači da će vam netko dati novac! Ja u to davanje ne vjerujem. Ono što ja vidim je redifiniranje javnih rashoda. Možemo precizno reći jesmo li, što se tiče zdravstvenog, obrazovnog, kulturnog, znanstvenog, socijalnog, vojnog i policijskog aspekta, jesmo li zadovoljni s tom strukturom. Pitanje je kako treba izgledati struktura javne potrošnje u Hrvatskoj, znači proračun rashoda, za idućih pet godina. Dok je trajao rat bilo je razumljivo da je bila velika koncentracija svih poreznih prihoda u centralne vlasti. Postavlja se pitanje odnosa centralne i lokalnih vlasti, pitanje što znači općina u Hrvatskoj. Što znači grad od pet tisuća stanovnika, što znače županije? Ako nekakva uža teritorijalna jedinica, društveno-politička jedinica, ima razlog da se identificiraju potrebe, onda te jedinice moraju imati i svoje prihode kako bi mogli zadovoljiti te potrebe. Ja mislim da je to dobar pristup, ali to znači potpunu demokratizaciju. To znači, de facto, potpunu suprotnost od onoga što imamo danas. - Zanimljivo je da sve političke stranke obećavaju reviziju, pa i poništenje pretvorbe. = A, što ćete poništiti kada je sve to prodano, što ćete poništiti kada je sve to toliko puta devastirano i tko će vratiti ona radna mjesta koja su izgubljena, tko će vratiti izgubljene proizvodnje? Možda ja ne razumijem problem, ali mislim da ono što nije rađeno mimo zakona nije moguće osporiti, jer posljedice bi mogle biti veće i višestruke. Cijeli bi se proces započeo zbog malih i upitnih učinaka, zapravo bi se počeli baviti sobom, a svijet se neće doći baviti nama dok mi sami ne raščistimo stvari među sobom. - Vladajuća stranka je najavila daljnju privatizaciju javnih poduzeća. Nakon Telekomunikacija prodana je i Privredna banka. = Nema koncepcije razvoja, strategija nema cilja i sve je moguće. Sve što se napravi ne valja dok se ne donese razvojna strategija. Tek po njezinom donošenju to bi imalo smisla. Ja Privrednu banku nikada ne bih prodao. Bolje bi bilo, umjesto što smo držali devize u inozemstvu, a znamo što se sve s tim devizama događalo, da smo ta devizna sredstva iskoristili da kupimo, recimo, nekakvu banku u Europskoj uniji koja ima bilans od 10 milijarda dolara i da smo, od tih 10 milijarda i mi ušli s dvije milijarde dolara i da smo preko te banke, de facto, sanirali naš bankarski sustav. Istodobno, trebali smo pokušati da Privredna, Zagrebačka, Osječka, Riječka i Splitska postanu dijelovi te banke, da strani kapital prijeđe u domaće banke. Ako je vlasnik banke u Njemačkoj, Austriji ili Italiji, onda će on definirati kriterijalne funkcije. U ovome trenutku Hrvatska duguje inozemstvu devet milijarda i 600 milijuna dolara. Unutarnji dug je oko četiri i pol milijarde dolara, a neuposlenost je oko 18 posto. Prema podacima objavljenim u časopisu 'Banka', Hrvatska je prva u Europi po potrošnji alkohola i broju alkoholičara, druga je po broju samoubojstava, treća po razmjerima korupcije i mafijokracije i posljednja po optimizmu naroda kada su anketirana očekivanja od neposredne budućnosti. - Gdje je izlaz? = Izlaz je vrlo jednostavan - Hrvatska ima nekoliko aktivnosti vezanih uz more i proizvodnju hrane. Uzmimo za primjer Norvešku i Island. Prvo treba u te zemlje na dvije godine poslati 20 mladih stručnjaka da bi oni vidjeli kako se to tamo radi. Cijelom morskom obalom može se proizvoditi hrana, tu je, zatim, turizam kao način življenja, a ne kao turizam u kojem se iznamljuju sobe donjoj klasi radnika Europske unije. Treba otvoriti škole, centre... Tu je proizvodnja zdrave hrane. Ne vjerujem da ćemo u kratkom roku dostići raniju proizvodnju pšenice... Svijet se globalizira, svijetom gospodare multinacionalne korporacije. Regionalne asocijacije su u funkciji svojih multinacionalnih korporacija. Uvijek postoji veza između biznisa i države, samo je pitanje koliko mi to priznamo i koliko smo o tome spremni otvoreno govoriti. Mi toj globalizaciji nemamo što ponuditi, nemamo niti jednog proizvoda kao što imaju Švicarska, Nizozemska. Mi možemo ići u specijalizacije. Naprimjer - proizvodnja srdela. Jadranska srdela je posebna srdela i sada treba razviti tehnologiju proizvodnje srdele i cijelu lepezu te proizvodnje, i tražiti tržište. Nama ne treba veliko tržište, dovoljno je do pet milijuna stanovnika, jer mi nemamo sredstava za tako nešto čak i ako hoćemo to uraditi. (VOA)