US 20. XII. WT HELSINKI

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 20. XII. 1999. Snažnija europska obrana "Sastanak na vrhu u Helsinkiju donio je neke važne odluke o europskoj obrani. On je posljednjih tjedana bio predmetom mnogih nagađanja. Dobrim dijelom ta su nagađanja bila netočna, a neka su namjerno navodila na pogrješno mišljenje. Vrijeme je da se stvari objasne", piše Geoffrey Hoon, britanski ministar obrane. "Objasnimo što odluke donesene prošloga vikenda ne znače. Europsko povjerenstvo izričito nije potpisalo dogovor o stvaranju jedinstvene europske vojske. Odluka o tome treba li obvezati britanske snage na sudjelovanje u vojnim operacijama i dalje će biti odluka koju donosi britanska vlada. Ne radi se ni o kontinentalnoj uroti o stvaranju goleme europske superdržave. Naravno, u pitanjima sigurnosti britanska vlada, zajedno s drugim suverenim vladama, uglavnom će djelovati kao dio saveza. Sad nije previše vjerojatno da će bilo koju veću vojnu operaciju u Europi ili drugdje samostalno provoditi Britanija ili druge europske države. Pedeset godina je NATO bio u središtu naših vojnih pokušaja. I to će ostati tako, zato što je NATO oduvijek bio partnerstvo između Amerike i Europe. No sve više uviđamo da je u tom partnerstvu zavladala neravnoteža. Kvaliteta i sposobnost snaga europskih zemalja nisu dostatne, bez američkog doprinosa. Europa mora obavljati svoj dio posla. Moramo preuzeti veći dio tereta u pitanju vlastite sigurnosti. Stoga je to što radimo i što smo donijeli iz Helsinkija predanost zadaći proširenja sposobnosti koje su na raspolaganju zemljama Europe. Trebamo to učiniti ne kao alternativu NATO-u, već da bismo ojačali NATO. Tu mogućnost naše američke saveznice prihvaćaju, čak pozdravljaju. Više figure američkoga sigurnosnog establišmenta ohrabruju stvaranje snažnije, sposobnije Europe. (...) Stoga 'više Europe' ne znači 'manje Amerike'. Nije uopće vjerojatno da bismo provodili operaciju u stilu Kosova, a bez Sjedinjenih Država, odnosno NATO-a. Najteže operacije oduvijek su se, i nastavit će se, planirati i provoditi u NATO-u. No ne smijemo pretpostaviti da će naše američke saveznice uvijek željeti uključiti svoje snage, u svakoj europskoj mirovnoj operaciji. Zemlje Europe stoga trebaju odlučno djelovati kad savez kao cjelina nije uključen. Kao prvo, to znači moderniziranje europskih oružanih snaga. S premalo iznimaka, ustroj tih snaga još je uvijek prilagođen obuzdavanju ratnih prijetnja jučerašnjice. Na Kosovu smo uvidjeli da velike snage koje imamo na papiru nisu spremne. Problem je dovesti ih tamo gdje trebaju biti i tamo ih držati. Stoga moramo povisiti uloge. Za neke zemlje to možda znači više trošenja na obranu, ali prva zadaća mora biti trošiti mudrije. Previše je umnažanja. Iako u Europi trošimo otprilike dvije trećine onoga što Sjedinjene Države troše na obranu, ne dobivamo ništa ni slično toj količini sposobnosti djelovanja. (...) U Helsinkiju, na temelju britanskih prijedloga, vođe Europske unije obvezale su se na postizanje specifičnih obrambenih ciljeva. Oni su specificirali opseg oružanih snaga koje bi trebale biti kadre brzo se razmjestiti, s prikladnom osposobljenošću i opremom kako bi bile uspješne u rješavanju krize. Kao s NATO-om, trebamo biti sigurni da će zemlje Europske unije ako odluče djelovati zajedno, to biti u stanju provesti s maksimalnim učinkom. Europska unija kao organizacija još nema ni ustroj ni iskustvo u provođenju vojnih operacija. No to je nešto što se može, i što će se razviti, ugledanjem na iskustvo NATO-a. Mi ne zamišljamo veliku vojnu birokraciju koja bi podvostručila NATO. To ne bi imalo smisla, ni financijski, ni politički ni vojno. Veći dio vojnih kapaciteta za planiranje i provedbu europskih operacija stići će iz onih sredstava koja su na raspolaganju NATO- u. A NATO je već na travanjskom summitu u Washingtonu objavio da je spreman na dogovore kojim bi se europskim zemljama dopustio pristup njegovim sredstvima. Nitko ne sumnja da si Europa postavlja zahtjevnu metu. Stvarni test je hoće li nas te promjene učiniti snažnijima ili slabijima. Teško je razumjeti one koji prvo kažu da Europa ne uspijeva obaviti svoj posao, a poslije govore da bi to na neki način oslabilo uključenje Sjedinjenih Država. To je defetistički argument. Naravno da nikad nećemo moći imati isti stupanj sredstava ili istu snagu kao Sjedinjene Države. No to nije razlog da europske zemlje ne učine više."