FR-LIBERATION 20.12.RUSKA TV- IZBORI

FRANCUSKA LIBERATION 20. XII. 1999. Televizija, kobno oružje kandidata "Kao i zemlja, politički i gospodarski običaji i rat u Čečeniji, predizborna utrka u glasilima nije pokazala dostojanstvo i jednakost, a često je davala prednost promidžbi. Ništa čudno, budući da su državna glasila u rukama velikih financijskih skupina kojima upravljaju oligarsi i koji svoju snagu medijskog udarca stavljaju u službu kandidata ili stranke (ili saveza) koje podupiru i nekih pojedinaca koje potajno potiču. Ne tako davno, Jedinstvo, stranka koju predvodi Sergej Čoigu, ministar za izvanredna stanja, nije ni postojala. Osnovana je da bi prikupila glasove sklone Kremlju dok je popularnost Predsjednika Jeljcina bila na najnižoj razini. Vladimir Putin, premijer koji omogućuje naglo širenje njezine popularnosti, rekao je da će kao građanin dati svoj glas toj stranci. Rekao je to pred kamerama ruskih televizija, ponajprije ORT-a (poluprivatni kanal) i RTR-a (državni kanal). Od tada se u informativnim emisijama tih televizija svakodnevno pojavljuje vjetrovka s crvenim točkicama kandidata Čoigua koji sudjeluje u predizbornoj utrci. To možemo nazvati velikom promidžbom. Ona je djelotvorna. Premda je u rujnu krenula od ništice, unatoč Čoiguu koji nije sjajan i unatoč tomu što nema nikakvog programa, Jedinstvo je postiglo uspjeh. Televizija može uveličati stvari, ali može biti i iznimno škodljiva. Od rujna, emisija Vremja koja se nedjeljom navečer prikazuje na ORT-u, a vodi ju pogibeljni Sergej Dorenko, ubojitim riječima, neprovjerenim tvrdnjama i montažom snimaka ruši ugled moskvoskog gradonačelnika Jurija Lužkova i bivšeg premijera Primakova, dviju crnih ovaca Kremlja ujedinjenih s petrogradskim gubernatorom Jakovljevom. Nakon toga, ovom savezu pada ugled, iako je sve do rujna imao velike izglede. Dorenko nije toliko novinar, koliko proklinjač, neka vrsta Rasputina malog ekrana, a to se ljudima sviđa. Na privatnom kanalu NTV, izravnom suparniku ORT-a, krajolik nije tako jednolik. Kanal pripada skupini Mediamost bankara i financijaša Gusinskog, a podupire stranku Lužkova i Primakova. Na njemu se ne mogu vidjeti teme koje bi ovu dvojicu srdila (nećemo ni govoriti o kanalu TV Centar ograničenog dometa koji pripada moskovskom gradonačelniku i potpuno mu je podčinjen). No NTV također poštuje kandidata reformatora Grigorija Javlinskog kojeg su pozivali i kada nije bio njegov red. U isto vrijeme kao i Vremja, emisija Itogi ('rezultati') koju vodi zvijezda ovog kanala Jevgenij Kiseljov, ljepše se ponaša. Kiseljov je beznačajniji od Dorenka, ali je vrlo stručan i utjecajan čovjek. U početku predizborne utrke nudio je emisije u kojima su zajedno sudjelovali vođe glavnih stranaka. No s vremenom su zaredali više ili manje dolični napadi i neprovjereni podaci, iako nisu pali na razinu ORT-a. NTV je tako više puta na tjedan prikazivao razgovor 'u živo' između suparničkih kandidata koji je vodio Kiseljov. To je pridonijelo razmjeni mišljenja - dovoljno rijetkoj da bi se i spominjala - ali i prizorima koji nisu bili toliko smiješni koliko zabrinjavajući. Tako se mogao vidjeti Vladimir Žirinovski ('ruski Le Pen') kako iz džepa vadi pištolj i predlaže svom sugovorniku Borisu Nemcovu (Savez desnih snaga) da se ubije u izravnom prijenosu. Također se mogao vidjeti filmski redatelj Mihalkov (koji podupire listu Viktora Černomirdina) kako od svog protivnika, bivšeg premijera Sergeja Kirijenka, traži da, u ime pravoslavlja, otpjeva Oče naš. U oba slučaja, Kiseljov je odgovorio kao civiliziran čovjek: prekinuo ih je. U unutrašnjosti, glasila su najčešće u rukama gubernatora koji ih stavljaju na raspolaganje onima koje podupiru. Ni tu nije dobro biti neovisni novinar: od Kalinjingrada do Vladivostoka bezbrojne su prijetnje, tučnjava i zabrane izlaska novina. Ima gubernatora koji ne razumiju da se neki novinari ne žele prodati, iako su brojni 'kupljeni' novinari koji su se spustili na vrlo nisku razinu. Na koncu, ova je predizborna utrka samo pokazalo koliko je poslijesovjetska Rusija još daleko od stvarno slobodnog, profesionalnog i pluralnog medijskog prostora", piše Jean-Pierre Thibaudat.