ZAGREB, 20. prosinca (Hina) - Zagrebački nadbiskup msgr. Josip Bozanić uputio je danas božićnu poruku.
ZAGREB, 20. prosinca (Hina) - Zagrebački nadbiskup msgr. Josip
Bozanić uputio je danas božićnu poruku.#L#
"Draga braćo i sestre!
Za Božić početka Velikoga jubileja obraćam vam se riječima kojima
je anđeo navijestio pastirima Isusovo rođenje: 'Javljam vam
blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu
Davidovu rodio Spasitelj - Krist Gospodin' (Lk 2, 10-11).
Veliki jubilej godine 2000., koji počinje na ovogodišnju
svetkovinu Božića, usmjerava naš pogled na otajstvo rođenja Isusa
Krista. To je događaj koji nas ispunjava radošću i mirom. To je
događaj koji nadilazi vrijeme i prostor.
Anđeli su pjevali: 'Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima,
miljenicima njegovim' (Lk 2, 14). Slava Bogu i mir ljudima - to su
poruke Božića. Slava Božja, koja se objavljuje kao Božje
spasiteljsko nastojanje u odnosu prema čovjeku, ispunjava radošću
ljudsko srce. Pomirenje i mir kojima nas dariva Krist Gospodin
uspostavljaju harmoniju između čovjeka i Boga, čovjeka i čovjeka te
čovjeka i svijeta. Stoga su radost i mir najizvrsniji plodovi
Utjelovljenja i Otkupljenja. Kristova radost i mir darovi su novih
vremena. Oni označavaju Jubilej.
Sveti Otac kaže da je Jubilej uvijek vrijeme posebne milosti.
Jubilej ima radosno obilježje. Stoga Papa naglašava u apostolskom
pismu o pripremi Jubileja: 'Jubilej godine 2000. želi biti jedna
velika molitva hvale i zahvale, iznad svega za dar Utjelovljenja
Sina Božjega i Otkupljenja što ga je On izveo. U jubilejskoj će
godini kršćani, obnovljenim zanosom vjere, stati pred ljubav Oca
koji je dao svoga Sina, 'da nijedan koji u njega vjeruje ne
propadne, nego da ima život vječni' (Iv 3, 16/' (TMA, 32).
Ivan Pavao II. želi da Svetu godinu 2000. živimo u zahvaljivanju za
dar Utjelovljenja i Otkupljenja, da obnovimo svoju vjeru, nadu i
ljubav te da s odgovornošću za čovjeka i svijet ojačamo novim
zanosom kršćansko svjedočenje i zalaganje jer kraj ovoga
tisućljeća i početak novoga ovisi, u određenom smislu, od nas, od
onoga što dan za danom činimo.
Nadasve Sveti Otac želi da kršćani godinu 2000. žive u jednom
'obnovljenom razmatranju Kristova otajstva'. To 'razmatranje'
nije jednostavno promatranje. Ono je poniranje. Ono je promatranje
s ljubavlju. Ono znači zadržati svoj pogled na Kristu, da bi se
shvatilo Istinu koja je Krist i da bi se prepustilo toj Istini. To
jednostavno znači otvoriti svoje srce osjećajima divljenja i
radosti te na neki način doći do srca Istine koju razmatramo.
Papa govori o razmatranju 'otajstva' koje je Krist. U riječi
'otajstvo' sadržano je nešto što se otkriva, ali što u isto vrijeme
ostaje i sakriveno. Nalazimo se, naime, nasuprot stvarnosti koja je
Krist, koju mi poznajemo jer je objavljena, ali koju ne možemo
sasvim doseći. Ona sadrži neko posebno osobno bogatstvo koje je tu
za čovjeka, ali koje u isto vrijeme čovjeka nadilazi i diže prema
Bogu.
Ivan Pavao II. predlaže 'obnovljeno' razmatranje. Ne radi se o
jednostavnom ponavljanju promatranja, nego o usmjerenju pogleda na
Krista. To usmjerenje pogleda plod je one temeljne novosti koja
nastaje u čovjeku kada stoji pred Isusom Kristom. Kad smo u tom
stavu, nalazimo se u novosti koja se ne iscrpljuje, koja ne prolazi,
koja uvijek otkriva nešto neočekivano i iznenađujuće.
Put koji vodi k jubileju srca i unutarnjem miru jest obraćenje. To
je put Evanđelja. Slavlje Jubileja koje ima kao cilj darove radosti
i mira usmjerava nas na put obraćenja da bismo primili dar Božjeg
milosrđa. Crkva 'neće moći prijeći prag novog tisućljeća a da ne
potiče svoje sinove da se u pokori čiste' (TMA, 33). To je poziv
Svetoga Oca cijelom Božjem narodu da uđe u treće tisućljeće s
očišćenim i obnovljenim srcem. 'Sav jubilejski hod... ima kao
polazište i kao cilj slavljenje sakramenta pokore i sakramenta
euharistije, dakle vazmenog otajstva Krista, koji je naš mir i naše
pomirenje' (Apostolska penitencijarija, Upute za dobivanje
jubilejskog oprosta, 29. studenoga 1998.).
U buli najave Velikog jubileja godine 2000. Ivan Pavao II. nabraja
šest znakova koji označavaju jubilejsko slavlje. Prva tri znaka
tradicionalno pripadaju slavljenju Jubileja, a to su: hodočašće,
Sveta vrata i oprost, dok se druga tri znaka mogu definirati kao
'znakovi milosrđa', a oni su: čišćenje spomena, djela ljubavi i
spomen mučenika.
Papa nas poziva na čišćenje spomena. Što znači i što nosi taj
jubilejski znak? Čišćenje spomena znači gledati na kršćansku
prošlost da bi se bolje uočilo bogatstvo kršćanske tradicije, kako
bi se jasnije vidjela vlastita odgovornost prema njoj, ali i da bi
se razabrali i negativni učinci protusvjedočanstva pojedinih
kršćana. Crkva, crpeći svoju snagu na Kristu uskrslom koji živi u
njoj i po Duhu Svetomu koji je oživljuje, sposobna je obnoviti
mentalitet, učvrstiti duhovnost i osnažiti prisutnost kršćana u
današnjem svijetu. I mi ćemo se, braćo i sestre u vjeri, odazvati
pozivu Svetoga Oca koji kao Petrov nasljednik traži i zahtijeva 'da
se Crkva u ovoj Svetoj godini milosrđa, ojačana svetošću koju prima
od svoga Gospodina, pokloni pred Bogom i zatraži oprost za prošle i
sadašnje propuste svojih sinova' (IM, 11). Kao Crkva u Hrvatskoj
prepoznajmo i propuste 'koje su počinili oni koji su nosili ili nose
kršćansko ime' (IM, 11).
Hod čišćenja spomena traži solidan ispit savjesti koji zahtijeva i
od kršćanskih zajednica da dožive svojevrsno 'pastoralno
obraćenje' kako bi prešle od pastorala koji samo čuva u misionarski
pastoral nove evangelizacije.
Usko povezan s čišćenjem spomena je jubilejski znak spomena
mučenika. Mučeništvo je najstariji znak Crkve koji je uvijek
aktualan. Svjedočanstvo mučenika ne smijemo zaboraviti. Oni su
navijestili evanđelje žrtvujući svoj život iz ljubavi. Stoljeće
koje je na izmaku imalo je brojne mučenike, osobito zbog nacizma,
komunizma te rasnih i plemenskih borba. Izvrsni znak za naš
jubilejski hod u Svetoj godini jest naš mučenik blaženi Alojzije
Stepinac. Sveti Otac nam je rekao: 'U njegovu proglašenju blaženim
prepoznajemo pobjedu Kristova evanđelja nad totalitarnim
ideologijama; pobjedu Božjih prava i savjesti nad nasiljem i
ugnjetavanjem; pobjedu praštanja i pomirbe nad mržnjom i osvetom.
Blaženi Alojzije Stepinac na taj način predstavlja Hrvatsku koja
želi oprostiti i pomiriti se, očistivši spomen od mržnje i
pobjeđujući zlo dobrom' (Bit ćete mi svjedoci, str. 55).
Otajstvo Utjelovljenja u jednostavnosti Božića očituje Božji
ulazak u ljudsku povijest i izaziva povik veselja koji proizlazi iz
razdraganoga ljudskog srca zbog mogućnosti divnog susreta ljubavi.
Anđeli javljaju radost i mir svemu narodu. Stoga su i moje božićne
čestitke upravljene svima da bismo u Svetoj godini, koju na Božić
započinjemo, mogli živjeti Kristove darove: radost i mir.
Na prvom mjestu moje misli idu k djeci: oni su prikladni za
evanđeosku radost. Djetetov pogled ulijeva blagost. U svojoj
jednostavnosti djeca su znak Božje veličine. Ne možemo a da ne
mislimo: na djecu koja su ostala bez jednog ili oba roditelja u
Domovinskom ratu, na djecu koju su otac ili majka napustili, na
djecu koja su zlostavljana i izrabljivana, na nezaštićenu djecu
kojoj je život nasilno prekinut prije rođenja. Potrebno je u Svetoj
godini za djecu dignuti glas da im se ne oduzima život i radost te da
im se ne ponižava dostojanstvo.
U svojim mislima želim obuhvatiti naše obitelji. Njih pozdravljam i
želim da im Sveta godina bude prilika za obnovu velikodušne i plodne
ljubavi te međusobnog opraštanja. Navještaj Evanđelja je i za one
prilike gdje je ljubav 'slomljena'. Shvaćajući teško iskustvo koje
prolaze, pozivam te muževe i žene da uprave pogled na Križ da bi
spoznali značenje, snagu i istinu ljubavi koja ostaje čvrsta i
postojana i u napuštenosti.
S osobitom pastirskom ljubavlju mislim na našu mladež. Njima želim
da se prepuste Kristovoj radosti i ljubavi te da povjeruju Njemu
koji je jedini Put, Istina i Život.
Mislim na sve starije osobe. Osobito na one koji osjećaju samoću i
napuštenost. Neka božićno Dijete pokrene srca dobrih ljudi koji će
u Svetoj godini s njima dijeliti radost i blizinu.
Mislim i na bolesnike, na sve koji trpe, a osobito na one koji idu
prema kraju ovozemnog života. Neka za njih radost Evanđelja bude
istinska utjeha.
Ne mogu zaboraviti ni svijet rada. S njima se solidarizirao Sin
Božji koji je živio radosti i napore ljudskoga rada. Pozivam sve, a
osobito odgovorne, da porade na tome da u 2000. godini svi radnici
dobivaju redovitu i zasluženu nagradu za rad. Neka jubilejska
godina probudi odgovornost i solidarnost prema svima koji traže
posao, a osobito mladima.
Moje misli idu i k muževima i ženama koji su u zatvorima. Neka
obraćenje koje je Isus donio bude za svakoga od njih mir, pravda i
sloboda.
Dok na blagdan Božića započinjemo Veliki jubilej godine 2000.,
upravljam svoje molitve Bogu da Kristovim darovima pomirenja i
praštanja obdari sve nas i čitav hrvatski narod. Molim za istinski
napredak nutarnjeg pomirenja u našem hrvatskom društvu.
Sveta je godina 2000. zadnja godina ovoga stoljeća i tisućljeća.
Ona u našem vjerničkom nastojanju nije u prvom redu zaključak, već
prijelaz ili ulazak u novi milenij. Veliki jubilej započinje na
Božić 1999., a završava na Bogojavljenje 2001. On znakovito
povezuje dva tisućljeća i poziva vjernika da prošire vidike vjere
prema novim horizontima koji čekaju navještaj Božjeg kraljevstva.
Neka nas u godini Velikoga jubileja prati Blažena Djevica Marija,
Majka Božja, da bismo i mi s pastirima, koji su se odazvali radosnom
pozivu anđela, našli u Betlehemu Mariju, Josipa i novorođenče gdje
leži u jaslama.
Bio vam svima radostan Božić i mirom blagoslovljena godina Velikoga
jubileja 2000.", stoji u božićnoj poruci zagrebačkoga nadbiskupa
Josipa Bozanića
(Hina) pp mc