IT-RU-krize-izbori-stranke IT-19.XII. CORRIERE- RUSKI IZBORI I ČEČENIJA ITALIJACORRIERE DELLA SERA19. XII. 1999.Biranje oružanom silom"Rusija nakon Jeljcina danas se rađa u dvostrukom znaku okrutnog rata i nesavršenoga
glasovanja.(...)Ružna je i loša ova Rusija koja bira svoj novi parlament nakon osam godina postkomunističke tranzicije. Koliko god ljudski nesnošljivim nam se čine pokolji civila u Groznom i okolici, koliko god da su teška izopačenja demokratskoga procesa koji se sada prelijeva u izborni presudu, najveću bi pogrješku učinio onaj tko bi zanijekao mogućnost iskupljenja proturječnoj i rastrojenoj Rusiji koja nam ostavlja neugodan dojam.Istina je da čečenski rat, premda opravdan obranom teritorijalnoga integriteta, u Rusima izaziva najgore nagone; nasilje snažno obilježeno ksenofobnim elementima, odsutnost dijaloga, potrebu za neprijateljem kako bi se riješila vlastita kriza identiteta. Isto tako je istina da se ispod domoljubnog križarskog rata, kojega je spretno zajahao premijer Putin, sakriva Rusija koju poznajemo: ona 50 milijuna građana koji žive ispod praga siromaštva, političkih i financijskih škandala, izostalih plaća u vrijednosti od 3
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
19. XII. 1999.
Biranje oružanom silom
"Rusija nakon Jeljcina danas se rađa u dvostrukom znaku okrutnog
rata i nesavršenoga glasovanja.(...)
Ružna je i loša ova Rusija koja bira svoj novi parlament nakon osam
godina postkomunističke tranzicije. Koliko god ljudski
nesnošljivim nam se čine pokolji civila u Groznom i okolici, koliko
god da su teška izopačenja demokratskoga procesa koji se sada
prelijeva u izborni presudu, najveću bi pogrješku učinio onaj tko
bi zanijekao mogućnost iskupljenja proturječnoj i rastrojenoj
Rusiji koja nam ostavlja neugodan dojam.
Istina je da čečenski rat, premda opravdan obranom teritorijalnoga
integriteta, u Rusima izaziva najgore nagone; nasilje snažno
obilježeno ksenofobnim elementima, odsutnost dijaloga, potrebu za
neprijateljem kako bi se riješila vlastita kriza identiteta. Isto
tako je istina da se ispod domoljubnog križarskog rata, kojega je
spretno zajahao premijer Putin, sakriva Rusija koju poznajemo: ona
50 milijuna građana koji žive ispod praga siromaštva, političkih i
financijskih škandala, izostalih plaća u vrijednosti od 3
milijarde dolara samo u javnom sektoru.
No ako je to Rusija; kako se ne može uvidjeti izvanredno značenje
današnjega glasovanja? Mjesecima se govorilo i pisalo da će klan iz
Kremlja spriječiti izbore, da će Boris Jeljcin proglasiti
izvanredno stanje ili da će dati ostavku kako bi svoje protivnike
doveo u nepovoljan položaj. Umjesto toga dolazi vijest da vrijeme
izbora počinje kada je predviđeno, makar i sa svim anomalijama, te
da najveći protagonisti predviđaju zapodjenuti bitku u lipnju (ako
to dopusti Carevo zdravlje) na onim mnogo važnijim predsjedničkim
izborima, na kojima će Jeljcin po zakonu biti isključen.
Čim se stvori nova Duma počet će veliki manevri sklapanja saveza i
izdaja. Doći će do novih niskih udaraca a, možda, i drugih
iznenađenja. No ono što je važno jest da Rusija od danas ide prema
prvom ustavnom prijenosu vlasti u svojoj tisućljetnjoj povijesti.
I unatoč svega dokazuje da želi pokopati homo sovieticusa koji ju je
činio nepromjenjivom, da je nepovratno preuzela minimum
demokratskih pravila, da više nije domovina 'zarobljenog uma' koju
je toliko okrutno opisao Czeslaw Milosz.
Ne bi se uvidio pravi ulog u igri današnjega glasovanja kada se ne bi
vidio prvi čin izbornog polugodišta koje ima ambiciju promijeniti
Rusiju; dati joj stabilnost, manje konfliktnim učiniti odnos
između Kremlja i parlamenta i stvoriti pravni sustav sposoban
ponovno uspostaviti državu kako bi ju preustrojio.
Bit će važna, prirodno, razmjerna snaga komunista, vladajućih iz
'Jedinstva', stranke 'Majka domovina', umjerene i krajnje desnice.
Rezultat će biti važan i za to da se vidi u koliku se vojsku mogu
uzdati dva favorita za mjesto predsjednika; premijer Putin i njegov
bivši kolega iz KGB-a Primakov. No poglavito će biti važno da se u
post-Jeljcinovo doba koja počinje, do lipnja zadrži na izbornom
pravcu.
Zapad zgrožen Čečenijom ne može ostati izvan nadmetanja koje se
tako blisko tiče europskih i svjetskih ravnoteža. Ne radi se o
odustajanju od kritika, niti konkretnih pritisaka na Moskvu. Nego
se radi o neponavljanju dogmatskih pogrješaka počinjenih u
počecima tržišnih reformi, da se ne potiče nacionalističke
frustracije Rusa jednostranim strateškim inicijativama (misli se
na 'zvjezdani štit' o kojemu govori SAD), a još više da se buduće
ruske čelnike jasno upozori da se njihova preostala nuklerana sila
više ne može zamjenjivati za beskrajne kredite. Zapadu je potrebna
jedna ruska politika. Rusiji je potrebno naći samu sebe, prije no
što ponovno pronađe zapad", piše Franco Venturini.