FR-LIBERATION 17.12. TURSKA I EU

FRANCUSKA LIBERATION 17. XII. 1999. Turska prijeti Europi "Snažna je Europa postigla napredak u Helsinkiju odlukom da osnuje snage za brzo djelovanje koje bi bile velike kao jedan vojni sastav. Nazadovala je povijesnom odlukom da Tursku primi među službene kandidate za ulazak u Europsku uniju. Tako su šefovi država i vlada riješili pitanje europskih granica bez prave prethodne rasprave, bez ikakva dogovaranja s građanima, ukratko bez demokratske rasprave. Odluka važna za polaganu izgradnju Europe potvrđena je, dakle, tipično oligarhijskim postupkom. Možda se zato čini toliko pogrješnom. Otkako je Turska dobila naziv zakonitoga kandidata, njezin stvaran ulazak u Uniju samo je pitanje dana. Bit će, svakako, dugih pregovora, prijelaznog razdoblja, rasprave, obveznoga glasovanja u parlamentu u Strasbourgu i teškog postupka potvrđivanja. Svejedno: petnaest vlada priznalo je da Turska pripada Europi, što je istodobno povijesna glupost i zlokoban presedan. Turska je jamačno velika država, nasljednica moćnoga Otomanskog Carstva. Ona je najviše posvjetovljena od svih muslimanskih država. Njezin vojni položaj vrlo je važan, njezino se gospodarstvo brzo modernizira. Naprotiv, ona ima dvije velike mane koje daju povoda za poništenje odluke o prihvaćanju kandidature. Ponajprije, ona nije demokracija, jer na važnije odluke u državi utječu generali koliko i parlament, policija je odveć okrutna nasljednica kalifata, a zatvaranje i represija protiv Kurda više joj daju značajke sultanata negoli pravne države. Sve dok se takvo stanje ne promijeni, Turska ne ispunjava temeljni uvjet za prijam. Osim toga, premda je Turska država koja jest i koja će biti važna, ona nije europska. Ne zbog vjerskih razloga (muslimanska Turska više je svjetovna od pravoslavne Grčke), već zbog zemljopisne činjenice: 95 posto njezina područja je na Bliskom istoku. Ako Turska uđe u Europsku uniju, zašto ne bi i muslimanske republike bivšega Sovjetskog Saveza, zemlje Magreba i Izrael? Zašto se ne bi stvorila Euroazija ili Euroafrika? To u biti nije nemoguće. Povijesne veze mnogih afričkih i bliskoistočnih zemalja s Europom puno su jače negoli veze Europe s Turskom. Samo, odmah će se uništiti sama zamisao o Europskoj uniji, a fortiori o snažnoj Europi. Uostalom, možda baš zato Sjedinjene Države tako oduševljeno podupiru tursku kandidaturu danas, a sutra i prekosutra podupirat će rusku. Uvijek se vraćamo stanovitoj predodžbi o Europi: ako je riječ o stvaranju širokog prostora za slobodnu trgovinu, o velikom tržištu, onda zašto ne bismo primili Tursku i Rusiju, očekujući jednom i ulazak Libije i Mongolije? Naprotiv, želimo li snažnu Europu s jakim identitetom, zajedničkom voljom, zajedničkom kulturom, solidarnom obranom i diplomacijom, s istovjetnim socijalnim propisima, s posebnom svijesti i težnjama, želimo li samoodređenu, neovisnu Europu, onda su joj potrebne jasne i jedinstvene granice koje će se zaustaviti na granicama Skandinavije, baltičkih zemalja, Poljske i Bugarske. U protivnom, bit će to umjetna slagalica, bez snage i bez duše", piše Alain Duhamel.