FR-N.OBSERVATEUR 16.12. ČIČAK-TUĐMAN

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 16. XII. 1999./Br. 1832 Tuđmanovo otrovno naslijeđe "Oplakivali su smrt kralja Aleksandra, jecali za Titom, možete zamisliti kako će za Tuđmanom', podrugivao se Ivan Zvonimir Čičak nekoliko dana prije smrti hrvatskoga Predsjednika. Nije se prevario budući da su se odmah nakon objave smrti Franje Tuđmana počele paliti svijeće u svim crkvama u zemlji, televizija je prekinula program kako bi proglasila trodnevnu žalost, a deseci tisuća ljudi prkosili su hladnoći i kiši da bi se poklonili pred njegovim lijesom. No da bi se shvatila bit ove pomalo grube opaske o uobičajenoj tuzi hrvatskoga puka, treba se podsjetiti da je jugoslavenski kralj Aleksandar, kojeg su u listopadu 1934. u Marseillesu ubili makedonski teroristi po nalogu pronacističkog Hrvata Ante Pavelića, tada bio najomraženiji u Hrvatskoj. Također treba znati da je Titov ugled bio znatno narušen prije njegove smrti u svibnju 1980., nakon što je bacio u zatvor sve vođe pokreta koji su 1971. prozvali 'hrvatskim proljećem', neke vrste svibnja 68. zagrebačkih intelektualaca. Treba napokon znati da je posljednjih mjeseci popularnost Franje Tuđmana i njegove stranke HDZ-a pala u zemlji i izvan nje pod utjecajem financijskih škandala, sramnih privatizacija koje su uništile gospodarstvo i progona međunarodnih ustanova, počevši s Međunarodnim kaznenim sudom, koje se ljute što Hrvatska još nije spremna poštovati pravila igre. 'Neka plaču koliko ih je volja: neće umaći velikom čišćenju, stanovitoj denacifikaciji Hrvatske...' Pretjeruje li Ivan Čičak? Žestoki branitelj ljudskih prava u Hrvatskoj, crna ovca režima, postao je neka vrsta prisnog neprijatelja pokojnog Predsjednika. On je nedavno organizirao prosvjede kako bi bez reda upozorio na povrede demokracije, ušutkivanje glasila i opću korupciju. On i nekolicina njegovih prijatelja dali su prva točna svjedočanstva o ubojstvima srpskih civila što ih je počinila Hrvatska vojska 1995. tijekom vraćanja područja koje su bili zauzeli pobunjenici iz krajine. Čičak je nedvojbeno jedan od brbljavih inspiratora međunarodnoga tiska na tu - i te kako bolnu - temu višestrukih tajnih susreta, pa i tijekom najžešćih borba, između utemeljitelja nove Hrvatske i njegova neprijatelja iz Beograda, Slobodana Miloševića. No, pošto je dugo propovijedao u pustinji, javnosti koja je bila zaslijepljena nacionalističkom groznicom, utvrđuje, bez čuđenja, da su neke njegove izjave, sa sve više potankosti, preuzela hrvatska glasila. Savez između Tuđmana i ekstremističke skupine iz Hercegovine? On potječe iz doba njegovih prvih susreta s vođama hrvatske emigracije 1988. na osamljenoj farmi nedaleko od Toronta. Njegovo neprihvaćanje jedinstvene Bosne i višeetničke Hrvatske? Ono je već bilo obuhvaćeno u uvjetima koje su postavili iseljenici koji će podupirati, financirati i na koncu dovesti Franju Tuđmana na vlast u času kada se raspadala Jugoslavija. Dogovor s vragom, Miloševićem? Sklopljen je na dvama susretima, 25. ožujka 1991. u Karađorđevu i 15. travnja u Tikvešu, na kojima su ova dvojica dovršila podjelu svojih područja, kao i podjelu Bosne... Oporba ima dobre izglede da pobijedi na izborima za parlamenet 3. siječnja sljedeće godine. Stranka na vlasti jamačno će pokušati dobiti predsjedničke izbore. No svi se slažu da nakon smrti Franje Tuđmana Hrvatska više nije kao što je bila", piše Henri Guirchoun.