AU 18./19.XII.-DER STANDARD-RUSIJA

AUSTRIJA DER STANDARD 18./19. XII. 1999. Rusija u dubokom smrzavanju "Zamisao da se izborna borba vodi u obliku pravoga rata (protiv jednog naroda u vlastitoj državi) pokazala se tako uspješnom da su oponenti Kremlja postali nervozni. Dva dana prije ruskih parlamentarnih izbora, u petak je stupio naprijed bivši premijer Jevgenij Primakov i najavio svoju kandidaturu za nasljednika šefa države Borisa Jeljcina. Prije svega nekoliko mjeseci Primakov je bio najpopularniji političar u Rusiji. Da se u nedjelju bira i novi predsjednik, bivši šef vlade i tajne službe ne bi imao nikakvih izgleda protiv 'ratnog premijera' Vladimira Putina. Razorni pohod kojega je započeo Putin protiv 'čečenskih bandita i terorista', kremaljskoj je 'obitelji' već osigurao moć za koju se vjerovalo da je izgubljena. Barem za sada. U nedjelju bi se, prema najnovijim ispitivanjima mišljenja, stranka 'Jedinstvo', u narodu nazvana 'medvjed', koju je Kremlj kao i ranije Putin izvukao iz šešira, mogla potvrditi kao najjača snaga. A u novu će Dumu kao broj jedan, najvjerojatnije ući komunisti. No s njihovom frakcijom ni postkomunistički Kremlj u presudnom trenutku još nikada nije imao stvarnih problema, naime tada kad se radilo o izjednačenim interesima u korist jednih i drugih. Putin kojega je Jeljcin službeno promaknuo u carevića, čini se nepobjedivim. No prvi teški gubici ruskih jedinica za njihova ulaska u Grozni, pokazuju da rat još ni iz daleka nije dobiven. Bude se sjećanja na prvi pohod na Čečeniju 1994. - 96. Tada je poginulo na tisuće mladih ruskih novaka. List se i ovaj put može brzo okrenuti. Tada bi Primakov opet imao izgleda. No da bi to bila i prilika za Rusiju da se uskoro oslobodi svojih vlastitih okova, u sadašnjim je okolnostima čista iluzija. Strukture ruskoga sustava i temeljni nedostatci ruskoga društva i najodlučniji reformist (a to Primakov jamačno nije), može promijeniti tek ako ima a) dugoročni program, b) dovoljno saveznika i c) ako se Zapadu predstavi s uvjerljivim konceptom o Rusiji. Unutarnji ruski nedostatci odavno su poznati. Zemlja nema demokratsku tradiciju, umjesto nje ima povijest reforma i revolucija koje su dolazile 'odozgo' i prema tome propadale. Državno-pravni sustav razvijen je tek rudimentarno, građansko društvo ne postoji čak ni u pokušajima. U tim uvjetima Zapad ni poslije sloma komunizma nije mogao očekivati da će njegova financijska pomoć u uobičajenom obliku nešto temeljito izmijeniti. Prvi se čečenski rat još moglo tumačiti kao kostriješenje ranjene svjetske sile. Drugim pohodom na Kavkaz nedvojbeno upravljaju interesi moskovske elite na vlasti, za koju za to nema nikakvih olakšavajućih okolnosti. No najgore je što se ni izvan Kremlja ne javljaju protivni glasovi. Tome odgovara i u najvećoj mjeri podijeljeno držanje na Zapadu. Izjave poput one s vrha EU-a u Helsinkiju ili sada ministara vanjskih poslova G-7 u Berlinu, unatoč njihovu navodno oštrom tonu stalno su popraćene razumijevanjem za osobit položaj Rusije. Razloga za obzir na raspoloženje u Rusiji moglo bi biti prije izbora. No to ne može nadomjestiti dugoročnu strategiju, jer se izbori uvijek ponovno održavaju. A ta dugoročna strategija morala bi se usredotočiti na izgradnju građanskih struktura izvan državnoga sustava umjesto da se uvijek iznova daju milijardski krediti a fonds perdu" - zaključuje Josef Kirchengast.