"FRANCUSKA REVOLUCIJA" 35-SATI NA PRAGU 2000.GODINE

Piše dopisnik HINE iz Pariza Mirko Bolfek PARIZ, 17.prosinca (Hina)- Francuska će, kao prva među zemljama EU, ući u novo tisućljeće sa zakonski skraćenim 35-satnim radnim tjednom što za oko 12 milijuna zaposlenih znači godišnje četiri tjedna plaćenih odmora više, a francuskoj vladi bi trebalo pomoći u smanjenju nezaposlenosti koja sada pogađa 11 posto aktivnog stanovništva. #L# Konačni tekst tzv "drugog" zakona o skraćivanju zakonskog redovnog radnog vremena s dosadašnjih 39 na 35 sati tjedno, usvojen je u noći od srijede na četvrtak glasovima zastupnika lijeve koalicije (socijalisti, komunisti, zeleni). Vlada socijalističkog premijera Lionela Jospina ispunjava time svoje glavno obećanje s izvanrednih parlamentarnih izbora u lipnju 1997. Po odredbama "drugog" zakona 35-satni radni tjedan morat će uvesti poduzeća s više od 20 zaposlenih, dok je za manje tvrtke ta obveza odgođena do 1. siječnja 2002. "Prvim" zakonom u lipnju 1998. bio je propisan samo opći okvir za pregovore poslodavaca i sindikata o smanjenju radnog tjedna na 35 sati, a drugim su sada utvrđeni svi praktični aspekti i mehanizmi primjene takvih sporazuma, stimulativni financijski instrumenti ili kazne poslodavcima,kao i načini financiranja povećanih izdataka poduzećima iz javnih izvora. Troškovi izravne pomoći poduzećima koja prijeđu na radni tjedan od 35 sati, kako bi se izbjegli prejaki "udari" i očuvala njihova konkurentnosti, procjenjuju se na 15 do 20 milijardi francuskih franaka u 2000. godini, a 40 milijardi ukupno, do potpune primjene zakona u narednim godinama. Tvrtke koje ne potpišu sporazume o 35-sati moći će privremeno nastaviti raditi 39 sati, uz povećana obavezna davanja socijalnim fondovima, na razliku između 35 i 39 sati,a koju će zaposlenicima morati platiti kao prekovremene sate. Svi zastupnici triju glavnih stranaka oporbe , među kojima su i neodegolisti francuskog šefa države Jacquesa Chiraca (RPR), glasovali su (u noći od srijede na četvrtak) u parlamentu protiv usvajanja zakona. U četvrtak navečer oporbeni su zastupnici pokrenuli i formalnu ustavnu tužbu za poništavanje više odredbi zakona o "35 sati", obrazlažući da je on u suprotnosti s ustavnim načelima o jednakosti poduzeća na tržištu i slobodom poduzetništva, te o jednakosti zaposlenih u sustavu plaća. Drugu ustavnu tužbu, prije toga, već je podnijelo i 119 zastupnika desne većine u Senatu ( zadržali su tu većinu i nakon izbora 1997. godine), ali koji raspolaže samo pravom suspenzivnog veta. Tužba senatora , tvrde neki pravni stručnjaci, osim što dovodi u pitanje zakon u odnosu na ustavna načela o jednakosti poduzetnika, odnosno zaposlenika, cilja i na njegovu najslabiju točku u vezi s odredbama o automatizmu financiranja troškova reforme iz javnih fondova, pa je senatori opisuju i kao protuustavno sužavanje proračunskih ovlasti zakonodavnog tijela. To bi mogla biti prava "ahilova peta" čitavog projekta Jospinove vlade , jer ako Ustavni sud presudi u tom pitanju u korist tužbe nastala bi paradoksalna situacija. Zakon bi ipak stupio na snagu, ali tako što bi poduzeća koja će ga sprovoditi, umjesto stimulacija i naknada troškova, bila praktički financijski kažnjavana. Bez obzira na konačno stajalište što će ga u čitavom predmetu tužbi zauzeti Ustavni sud, oporba je zasad uspjela izazvati odgodu stupanja za mjesec dana, umjesto 1. siječnja na 1.veljače, poremetivši ljevici veselje, utoliko što ga ona neće moći proslaviti zajedno s otvaranjem šampanjca na prijelazu iz staroga u novi milenij. I takva simbolika imala je za ljevicu određenog značaja , jer ona taj zakon propagira ne samo za smanjenje nezaposlenosti, nego i iskorak u "duhu novoga doba" u kojemu će zaposleni imati više slobodnog vremena za sebe, kulturu, zabavu, sport, obiteljski život. Veliki naslov, u vrhu i preko čitave prve stranice, u pariškom Le Mondu u petak glasi : "Revolucija 35-sati". On takav naziv zaslužuje i po uskipjelosti što je već zavladala na francuskoj političkoj i socijalnoj sceni. Osim spomenutih ustavnih tužbi desne oporbe, koja obećava da će zakon ukinuti odmah po ponovnom preuzimanju vlasti, odlučno mu se suprostavlja i moćna udruga francuskih poslodavaca MEDEF . Predsjednik te udruge Ernest-Antoine Seilliere najavio je da će se 15. siječnja MEDEF, zbog zakona o "35 sati", povući iz paritetnog tijela za upravljanje Socijalnim fondom, a što bi ugrozilo čitav sustav paritetnog sporazumijevanja poslodavaca i sindikata. Odnosi MEDEF-a s vladom su praktički već "zaleđeni". Seillere je u četvrtak vratio kao "nezaprimljeno" i pismo ministrice za rad i socijalna pitanja Martine Aubry, autorice zakona o "35 sati". Ona je ponudila da dođe na sastanak u sjedište MEDEF-a radi ukljanjanja nesporazuma između vlade i poslodavaca, ali joj je Seillere unaprijed "zalupio vrata". Istodobno je u četvrtak glavna francuska sindikalna centrala CGT (ljevičarska) uputila svoj poziv na opću "mobilizaciju zaposlenih", a kako bi se ostvarile osnovne intencije zakona za smanjenje nezaposlenosti i sačuvala dosadašnja stećena sindikalna prava. Predsjednik CGT Bernard Thibault izjavio je kako drži da konflikte, što se sada ispoljavaju na lokalnim razinama i po strukovnim sindikatima pojedinih profesija treba proširiti na šira akcije općih sindikata. U vezi s pregovorima oko konkretne primjene "35-sati", koja se riješava posebnim pojedinačnim sporazumima po tvrtkama , poslodavci se brane od povećanih troškova radne snage, tako da nastoje sačuvati sve svoje prednosti iz općih kolektivnih ili granskih sporazuma. Iako polazno načelo zakona jamči "35 sati za iste plaće" sindikati se odupiru pokušajima, da se to u praksi ne pretvori u više efektivnih sati rada, a razmjerno manje plaće. Sindikati se, osobito, ne žele unaprijed odricati klauzula općih kolektivnih ugovora o indeksaciji plaća. Oštrinu socijalnih sukoba donekle neutralizira činjenica da je inflacija u Francuskoj ove godine praktički jednaka nuli. No svakodnevno se izvješćuje o velikom broju štrajkova svih profesija. U posljednje vrijeme štrajkali su, ili su još u štrajkovima na više mjesta ili tvrtki , primjerice vozači javnog gradskog i željezničkog prijevoza, bolničko osoblje, vatrogasci, informatičari, bankovni činovnici, kazališni glumci, novinari. Opskrbljivači gorivom paralizirali su nekoliko dana štrajkom promet u glavnoj pariškoj zračnoj luci Roissy, a za dane uoči božićnih blagdana zaprijetio je štrajkom i nacionalni sindikat vozača cestovnog prometa od 4.500 članova što bi moglo paralizirati teretni cestovni promet. U godinu i pol primjene prvog zakona o 35-sati, od lipnja 1998. prema podatcima ministarstva rada, "otvoreno je ili sačuvano" oko 140 tisuća radnih mjesta , a efekti drugog zakona o "35 sati" , tvrdi ministrica rada Aubry, trebali bi omogućiti otvaranje još 100 tisuća novih radnih mjesta u 2000. godini. (Hina) mbo sl