US 16. XII. WP ČEČENIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 16. XII. 1999. Razmišljanje poslije Čečenije "Uvjeren da je na pragu vojnoga uspjeha u Čečeniji, ruski premijer Vladimir Putin brzo djeluje kako bi popravio diplomatsku štetu koju su području nanijeli divljački napadi ruske vojske. On se nada da će tako lakše osvojiti američku potporu svojoj kandidaturi za Jeljcinova nasljednika u Kremlju", piše Jim Hoagland. "Oštre taktike ruske vojske u Čečeniji za sobom ostavljaju ruševine i uništene živote. Putinove političke taktike vjerojatno će nasukati rusku politiku i diplomaciju u bespuće iz kojeg nema lakog izlaza. Iako vojska nastavlja tući islamske gerilce i one koji imaju tu nesreću da žive u blizini Groznog, ruski će glasači 19. prosinca izabrati novu narodnu skupštinu. Ispitivanja javnog mnijenja govore da će Putinovi saveznici dobro proći, dok će njegovi mogući suparnici u utrci za predsjedničko mjesto pretrpjeti velik poraz. Takvi bi rezultati značili ponavljanje sadašnje rascjepkane Dume: opstrukcionistička komunistička stranka dobila bi najveći blok s 20% do 25% od 450 zastupnika, dok bi koalicija prozapadnih liberala koji nisu bili ratni sokolovi u Čečeniji možda izgubila mjesta u korist Putinovih centrista. Sadašnja je Duma onemogućila dogovore o nadzoru oružja, ozbiljnoj gospodarskoj reformi kod kuće i široj suradnji sa Zapadom. Kad bi nova Duma bila ista (ili lošija) od stare Dume, to bi na američko- ruske odnose ostavilo trajnije posljedice od rata u Čečeniji. Povratak opstrukcionističke, djelomično korumpirane Dume uvelike bi bilo posljedica taktika izbornog inženjeringa, koje slijedi Putinov tabor. On je usredotočio svoju paljbu na predsjedničke takmace i ignorira ili pomaže komuniste i nacionalista Vladimira Žirinovskog. Dok američki političari drže predizborne govore u New Hampshireu i Iowi, Putin si stvara ime u razorenoj divljini Čečenije. Topnički i zračni napadi za njegovu su kampanju ono što su fokusne skupine i prikupljači sredstava za Al Gorea i Georgea W. Busha. Za nesigurne i traumatizirane ruske glasače današnjice, rat nije politika uporabe drugim sredstvima. Rat je za njih sama bit politike. U gotovo bankrotiranoj zemlji gdje ne može biti stvarne rasprave o zdravstvenoj skrbi ili reformi financiranja kampanja, pitanje koliko se brzo i potpuno mogu podjarmiti uvijek problematični Čečeni zadovoljavajući je materijal za raspravu. Putinova snažna potpora vojsci oživila je nacionalni ponos u burnim vremenima. Iako su vojni aspekti u najvećoj mjeri različiti, politički učinak Čečenije nije drukčiji od onog proživljenog u Sjedinjenim Državama 1983., kad je napad na Grenadu zasjenio raspravu o američkim gubicima u Libanonu. Kremlj je čak pretvorio inozemno kritiziranje kampanje u domaću političku prednost, osuđujući 'licemjerje' zemalja NATO-a koje su navodno Srbiji učinile isto što Rusi čine Čečeniji. To ne iznenađuje. Ono što je zanimljivije jest rutina 'dobar policajac, loš policajac' koju Jeljcin i Putin slijede u postavljanju prema vanjskom svijetu. Odgovarajući na oštre kritike europskih vlada, Jeljcin je otkazao sastanak na vrhu s francuskim i njemačkim vođama, dogovoren za 21. prosinca. Blagi komentari predsjednika Clintona izazvali su Jeljcinovo ljutito zveckanje raketama, za posjeta Pekingu prošloga tjedna, na njegova nekad dobroga prijatelja Billa. (...)" Hoagland nastavlja da je Putin u razgovoru za 'The Financial Times' zauzeo pomirljiviji stav o tom pitanju. "Još bitnije, u vladi je bilo izvidnica o pitanju Putinova sastanka s potpredsjednikom Al Goreom radi obnove zajedničkoga povjerenstva na visokoj razini, kojim je Gore supredsjedao s Putinovim prethodnicima. Izvidnice su stavljene na čekanje. Gore nije željan prigrliti ruske političare i politiku sada, u vrijeme izborne kampanje, no glasnogovornik Bijele kuće mi je rekao da će potpredsjednik obnoviti rad povjerenstva kad bude prikladnih projekata za razmatranje. Jeljcinov i Putinov savjetnik Valentin Jumašev sastao se ovoga mjeseca u Washingtonu sa zamjenikom ministra vanjskih poslova Strobeom Talbottom, u onom što je jedan izvor opisao kao pokušaj održavanja otvorenih kanala radi budućnosti. Jumašev je igrao presudnu ulogu u kampanji u Dumi, čiji je cilj slabljenje svih koji se suprotstavljaju Putinu ili ratu u Čečeniji. Clintonova vlada i njezin nasljednik ne bi se smjeli žuriti da prihvate Putina, ako on uspije u svojim kampanjama. On prvo mora popraviti golemu štetu, u Čečeniji i u Rusiji."