SLO 16.XII.-DELO-RATIFIKACIJA GRANICE

SLOVENIJA DELO 16. XII. 1999. Granice u glavama "Slovensko-hrvatski malogranični sporazum napisali su oni koji su u slovenskoj vanjskoj politici sramežljiva manjina. Prejudiciranje međudržavne granice kao njegovu posljedicu iznašli su drugi, koji su glasna većina. U takvim odnosima snaga, argumenti otkazuju. Od 26. travnja 1997. kada su u Ljubljani ministri vanjskih poslova Mate Granić i Zoran Thaler potpisali međudržavni sporazum o malograničnoj suradnji i prometu, domaće su se stranke o tomu često dogovarale. Pokušaji usuglašavanja nisu uspjeli. Tvrdnje jednih da sporazum ni u čemu ne utječe na kasnije određivanje državne granice - iako opremljen člankom koji izričito govori da sporazum ne može prejudicirati granicu - nailazile su na suprotno uvjerenje drugih, da je dokument opasan za buduće hrvatsko-slovenske pregovore o granici. Nepovjerenje je logično. Kako bi vlada mogla uvjeriti oporbu koja poslije dvije godine ne želi ratificirati prijeporni sporazum, kad joj ni u vlastitim redovima ne vjeruju. Zna se kako je dugo malogranični sporazum ležao u vladinoj palači i koje su bojazni u svezi s njim prožimale Slovensku pučku stranku. A pučke dvojbe nisu prevladane. Zato je potpredsjednik vlade poduzeo mjere. Marjan Podobnik uobličio je svoj vlastiti prijedlog dopune malograničnog sporazuma. Njim je tobože želio raščistiti strahove u vezi s mogućnosti prejudiciranja južne granice. Profesor međunarodnoga prva dao je uljudno do znanja da predlagatelj ništa ne razumije. Ništa nova, jer smo navikli na slična populistička zadiranja u vanjsku politiku. Opisana epizoda samo je logični nastavak stila onoga tko jedan put riše granične crte u Piranskom zaljevu, a drugi put predlaže pravne korekture, a definiraju ga kao potpunog analfabeta. Mogli bismo zaključiti da se tada, kad se u slovensko-hrvatske pregovore o granici počeo miješati Podobnik mlađi, srušilo i ono malo već postignutoga. SLS-ovska usmjerenja najprije su tražila granicu na Mirni, zatim su se pod težinom vlastitih besmislenosti pomaknula u Savudriju. Ustraju bez pravnih argumenata, a u međuvremenu prisvajaju popularne oporbene krilatice. No istina je i da je dvogodišnji diplomatski ulog ministra vanjskih poslova pri tomu zanemariv. Donedavni vođa mješovitog diplomatskog povjerenstva za granicu Peter Toš, kojega je odabrao ministar Frlec, bio je na položaju toliko nepokretan, da je to smetalo čak premijera Drnovšeka. Poslije njega je položaj slovenskog pregovarača za granicu zauzeo dr. Lovro Šturm. Stvari se ipak mijenjaju, komentiraju cinizmom obdareni promatrači, jer da su osvježenje barem predvidljiva stajališta, u odnosu na vrijeme kad stajališta, ni takvih ni drukčijih, uopće nije bilo. Osim ispričanoga, sve ostalo su dosadne rubne stvari. Sporazum o pograničnoj suradnji i prometu provjeren je u krugu međunarodnih pravnika i to doma, u Hrvatskoj i još ponegdje. Pa što! Slovenija je ta koja s njim dobiva kad se radi o ribolovu primjerice, jer joj sporazum omogućuje izlov na triput većem području mora. Pa što! Bilateralni dokument pojednostavljuje uvjete uz granicu, rješava svakidašnje, konkretne probleme ljudi kojima granica sada zagorčava život. Pa što?" - pita na kraju komentara Saša Vidmajer.