RDW 15. XII TISAK

NJEMAČKI RADIO - RDW 15. XII. 1999. Iz tiska (...) Švicarski dnevnik 'Der Bund' osvrće se na promjenu smjera misije Ujedinjenih naroda na Kosovu i piše da međunarodne ustanove na Kosovu nisu ni slutile razmjer potencijala mržnje. Dok se Albanci osvećuju, međunarodna zajednica zdvojno inzistira na multietničkom suživotu koji je Beograd definitivno uništio. Kako bi se rat i bombardiranja mogli moralno i politički legitimirati, trebalo bi ponovno spojiti nešto što ne pripada jedno drugom. Na toj zadaći, koju su postavili političari Zapada, misija UN-a na Kosovu je gotovo propala. Kada Bernard Kouchner sada nanovo definira zadaću uprave UN-a, onda on uzima u obzir realnosti na Kosovu. Možda je na pomolu kasno uviđanje Zapada da se pokrajina podijeli: da se sjever prepusti Srbiji, a u albanskom južnom dijelu Kosova da se osigura neovisnost, predviđa švicarski dnevnik 'Der Bund'. Od unutarnjonjemačkih tema dnevni tisak ponajviše komentira kompromis Zelenih glede napuštanja atomske energije i poboljšanu ponudu savezne vlade za obeštećenje bivših prisilnih radnika, pa je sada na pomolu sporazum. 'Berliner Zeitung' piše da iz poštovanja spram sudbine prisilnih radnika, Nijemci ne bi smjeli lamentirati o tome kako industrija daje premalo, a država previše. Jer koliko god bila opravdana kritika zbog krutog stava industrije na pregovorima, mora biti jasno da prisilni rad u nacističko vrijeme nije bio problem ograničen samo na koncerne. Bez prisilnih radnika njemačko gospodarstvo bi u II. svjetskom ratu propalo. Nedostajala bi ne samo municija i tenkovi, nego također kruh, namještaj, knjige, novine. Njemačka su poduzeća zahvaljujući prisilnom radu nesumnjivo stjecala dobitke. Ali je istodobno profitiralo i cijelo društvo, analizira 'Berliner Zeitung'. 'Koelnische Rundschau' primjećuje da su se zaobišla sva pitanja koja bi ometala pragmatičnost pregovora. List piše da nije riječ o tome da se tvrtke kazne za profit koji su stekle zahvaljujući prisilnom radu. O visini dobiti može se sporiti. Ali mora biti jasno da se za rad mora platiti, a za oduzimanje slobode posebnu odštetu. Ako to sve nije nadoknađeno i ako naknadno plaćanje u potpunoj visini nije moguće, onda se mora pregovarati o poravnanju. To je jedini put na kojemu bivši prisilni radnici mogu biti obeštećeni. Poduzećima, saveznoj vladi i odvjetnicima žrtava treba odati priznanje što su konačno pošli tim putem, zaključuje 'Koelnische Rundschau'. Jučer su se Zeleni dogovorili da se 19 nuklearnih elektrana u Njemačkoj postepeno zatvari u roku od 30 godina. Prema mišljenju dnevnika 'Frankfurter Rundschau', atomski sporazum Zelenih pomalo začuđuje jer signalizira gorak oproštaj od zelenih snova. Izlazak iz nuklearne energije u razdoblju od 30 godina, s rizikom da na kraju mandata ove vlade ne bude zatvorena ni jedna nuklearna elektrana, činjenica je koju Zeleni tek moraju probaviti. Nakon sukoba na Kosovu, Zeleni se drugi put u istoj godini sučeljavaju sa stvarnošću da iako u politici postoje mnoge lijepe želje, često ima vrlo malo manevarskog prostora za djelovanje, ustvrđuje 'Frankfurter Rundschau'. Duesseldorfski 'Handelsblatt' osvrće se na rok od 30 godina i drži da iako su se zeleni s bolom oprostili od svog sna da se odmah napusti atomska energija, oni su svojim beskonačnim raspravama o rokovima za zatvaranje nuklearka politički dospjeli u slijepu ulicu. Kompromis postignut nakon brojnih unutarstranačkih svađa, nikome nije od koristi: za zelenu bazu, ekološke saveze i građanske inicijative razdoblje od 30 godina je predugo. Za elektroenergetsku industriju je pak preostalo vremensko razdoblje prekratko. Ako se bude ostalo pri odluci, uprave energetskih koncerna morat će zbog obzira prema dioničarima izići pred sud, smatra 'Handelsblatt'. 'Rheinpfalz' primjećuje da su Zeleni takav rezultat oko kojeg su se sada dogovorili mogli imati znatno ranije. Rok za zatvaranje 19 reaktora je 30 godina, a snovi o kraćim razdobljima raspršili bi se pred sudom poput mjehura od sapunice. Toga se SPD već dugo boji. Ukoliko se vlada i atomska industrija sukobe, zakonodavac mora odrediti rokove koncernima. Proći će najmanje tri godine dok se ne isključi prvi reaktor, dakle ne prije parlamentarnih izbora. Je li to premalo za Zelene da bi ponovno bili izabrani? Možda i nije. Ako crveni i Zeleni budu bili složni, mnogo je toga zamislivo, zaključuje 'Rheinpfalz'. (RDW)