ES MUNDO 14.12.ZAPAD IZBJEGAO POKOP

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 14. XII. 1999. Zapadni čelnici izbjegavaju pogreb Franje Tuđmana Dopisnik iz Zagreba Ruben Amon uz ostalo piše: "Ne, u Zagreb nisu došli zapadni čelnici. Svi Tuđmanu zamjeraju nacionalistička bulažnjenja, ili tlačenje demokracije, ili nepopravljivi nepotizam, ali tisuće sunarodnjaka oca nacije opsjedaju povijesnu jezgru glavnoga grada kako bi se zajedno, u potpunoj tišini, oprostili od njega: pozdravljaju vojničkim pozdravom, križaju se, prolijevaju suze dok se skromna vojna prikolica kreće u procesiji. Pogrebni ritam bubnja označava korak vojnika i klera, manje ili više kao da je Tuđman ostvario hrvatsko oslobođenje na čast kardinalima i ponos vojnicima. Poslije počasne paljbe, molitve, domoljubnog govora u čast stranke: 'Vrhovnik je stvorio suvremenu, demokratsku i pluralističku državu. Njegov je primjer neprolazan', izgovara privremeni predsjednik Vlatko Pavletić pred grobnicom. Vođina crna mramorna grobnica razočarava one koji su očekivali kraljevsku raskoš. Više podsjeća na klaustrofobičnu skulpturu Richarda Serre ili na model manje piramide ukrašene zlatnim slovima: 'Doktor Franjo Tuđman (1922-1999), predsjednik Republike Hrvatske', kaže natpis kako bi nas podsjetio na Vrhovnikovo djelo. (...) I čudi veličina Dina Rađe na novinarskoj tribini: 'Franjo nam je svima dao osjećaj za domovinu, zahvaljujući njemu smo shvatili značenje nekih boja', priznaje bivši centar Boston Celticsa prije pogreba. Skupina veleposlanika, savjetnika i podtajnika potvrđuje nedolazak europskih uglednika. Hrvatski tisak kaže da je Zapad Tuđmana iskoristio kad je trebalo izboriti daytonski dokument, a sad mu se čini suvišnim slikati uz lijes jednog nacionalista. Nešto posve drugo je sprovod kralja Hasana, koji se pretvorio u sastanak šefova država unatoč autoritarnosti i sputavanju demokracije. I nešto posve drugo je to što se Vatikan odrekao hrvatskoga Predsjednika na pragu pogrebne ceremonije. Očekivalo se tajnika države ili ministra vanjskih poslova, ali Sveta Stolica poslala je kardinala Kuharića - Hrvata, uz ostalo - u znak slaganja sa zapadnim ponašanjem ili kao proturječje godinama naklonjenosti režimu. Napokon, ipak su to bili katolici. Ima nekih iznimaka, kao što su turski predsjednik Sulejman Demirel, ili makedonski, crnogorski i mađarski premijer, ili bivši njemački kancelar (sic!) Hans-Dietrich Genscher, koji je odstupio s dužnosti iz osobnih razloga. 'Bio mi je prijatelj i nisam mogao izostati'."