DE-HR-EU-YU-SMRT HRVATSKOG PREDSJEDNIKA-Organizacije/savezi-Politika RDW 13. XI. IZ TISKA NJEMAČKI RADIO - RDW13. XII. 1999.Iz tiskaU povodu smrti hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana berlinski dnevnik 'Die Welt' piše da je rijetko
koji pojedinac toliko utjecao na sudbinu svoga naroda kao Franjo Tuđman i da posljedice tog utjecanja nadilaze granice Hrvatske. List bilježi da onaj tko je godinama pratio dramaturgiju raspada Jugoslavije, taj zna da se tragedija, u koju je uvučena i svjetska politika, temeljila na ambicijama i vizijama dvojice političara: Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. Milošević je imao bolje karte, ali Tuđman je pobijedio, i s njime i Hrvatska. Još prije deset godina nije ni postojala. Zahvaljujući Tuđmanu, mala zemlja počinje novo desetljeće kao utjecajna regionalna sila jugoistočne Europe. Da ipak nije postala tako utjecajna, to je isto tako prouzročio sam Tuđman, njegov stil vladanja, njegova tlapnja o progonu i veličini koja je posljednjih godina obilježavala njegove izjave. Tuđman je imao visoko mišljenje o sebi i svojem mjestu u hrvatskoj povijesti. On je bio čovjek koji je Hrvatsku doveo do neovisnosti, 'otac nacije'. Ali taj otac bijaše patrijarh, od kojeg se nacija postepeno želi emancipirati, zaključuje 'Die Welt'.
NJEMAČKI RADIO - RDW
13. XII. 1999.
Iz tiska
U povodu smrti hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana berlinski
dnevnik 'Die Welt' piše da je rijetko koji pojedinac toliko utjecao
na sudbinu svoga naroda kao Franjo Tuđman i da posljedice tog
utjecanja nadilaze granice Hrvatske. List bilježi da onaj tko je
godinama pratio dramaturgiju raspada Jugoslavije, taj zna da se
tragedija, u koju je uvučena i svjetska politika, temeljila na
ambicijama i vizijama dvojice političara: Slobodana Miloševića i
Franje Tuđmana. Milošević je imao bolje karte, ali Tuđman je
pobijedio, i s njime i Hrvatska. Još prije deset godina nije ni
postojala. Zahvaljujući Tuđmanu, mala zemlja počinje novo
desetljeće kao utjecajna regionalna sila jugoistočne Europe. Da
ipak nije postala tako utjecajna, to je isto tako prouzročio sam
Tuđman, njegov stil vladanja, njegova tlapnja o progonu i veličini
koja je posljednjih godina obilježavala njegove izjave. Tuđman je
imao visoko mišljenje o sebi i svojem mjestu u hrvatskoj povijesti.
On je bio čovjek koji je Hrvatsku doveo do neovisnosti, 'otac
nacije'. Ali taj otac bijaše patrijarh, od kojeg se nacija
postepeno želi emancipirati, zaključuje 'Die Welt'.
U članku pod naslovom 'Nad-otac hrvatske nacije' dnevnik 'Koelner
Stadt Anzeiger' ustvrđuje da je unatoč svim svakodnevnim brigama
osigurano Tuđmanovo mjesto u povijesti kao jednog od posljednjih u
dugačkom nizu nacionalnih junaka Balkana i ujedno kao jednog od
rijetko uspješnih utemeljitelja države, koji nije bio ništa manje
ni hrabar niti rigorozan od njegova sunarodnjaka i nekadašnjeg
uzora Tita. List piše da na tog preteču podsjeća i nehumano
produženo umiranje. Još je trebao pri svijesti potpisati dekret o
izborima za 22. prosinca. Kada je parlament službeno utvrdio
njegovu privremenu nesposobnost za obavljanje dužnosti, odgađanje
smrti uz pomoć aparata služilo je još samo početnim borbama oko
pozicije za njegova nasljednika. Neugodno višetjedno umiranje
podsjeća na okolnosti oko Titove smrti, smatra 'Koelner Stadt
Anzeiger'.
Muenchenski dnevnik 'Sueddeutsche Zeitung' osvrće se na hrvatsko-
njemačke odnose u posljednjih deset godina. U početku su se Nijemci
u Europskoj uniji zauzimali za priznanje neovisne Hrvatske, a danas
se u Berlinu ističe da su bilateralni odnosi određeni regionalnom
koncepcijom EU-a za jugoistočnu Europu. A to znači da ne vrijede
nikakva posebna pravila, da više nema nikakvih posebnih odnosa.
List bilježi da Hrvatska na europskoj razini stoji izričito loše.
Kao jedina zemlja u tranziciji na prostorima istočne i jugoistočne
Europe, ona ne dobiva novac iz programa Europske unije Phare.
Članstvo u Europskoj uniji, kojem teži Zagreb, još nije ni na
pomolu. Ona nije primljena niti u NATO-ov program 'Partnerstvo za
mir'. Hrvatska se iz mezimice pretvorila u zabrinjavajući slučaj. U
međuvremenu njemačka vlada njeguje bliski kontakt s hrvatskim
oporbenim strankama koje bi na predstojećim parlamentarnim
izborima u siječnju mogle pobijediti do sada gotovo svemoćnu
Tuđmanovu stranku HDZ. Opravdana je nada na obje strane da bi se u
vremenima nakon Tuđmana ponovno mogli poboljšati njemačko-
hrvatski odnosi, predmnijeva 'Sueddeutsche Zeitung'.
'Hrvatska je u žalosti - s nacionalnog stajališta s pravom', piše
list 'Oberpfaelzer Nachrichten' i drži da smrt Franje Tuđmana
ostavlja prazninu koju će svaki nasljednik teško moći popuniti.
Bivši Titov general s pravom se slavio kao otac neovisnosti
Hrvatske. Tuđman se u svim tim godinama potvrdio kao energični
zastupnik hrvatskog nacionalizma. Zapad je prihvatio njegov
postupak jer ga je trebao kao saveznika protiv Miloševića. Tek
nakon završetka rata raspravlja se i o drugoj strani medalje
autoritativne neograničene samovladavine Tuđmana. Koliko god to
cinično zvučalo, nakon faze žalosti, promjenom na vrhu hrvatske
države zemlji se otvaraju bolji izgledi na putu u demokratsku
Europu. Generali očito više neće biti potrebni u tom dijelu
Balkana, zaključuje dnevnik 'Oberpfaelzer Nachrichten'.(...)
Nakon smrti hrvatskoga Predsjednika za sada je samo jedno sasvim
izvjesno, piše 'Nordkurier' iz Neubrandenburga i bilježi da mala
država nastala 1991. iz konkursne mase jugoslavenske federacije
neće i ne može ostati kao dosad. Unatoč demokratsko-parlamentarnom
sustavu u Hrvatskoj, Tuđman je kao neki nad-otac sve važne odluke
donosio sam. Negdašnji suputnik jugoslavenskoga partizanskog
generala Tita, koji je sebe i svoj narod oslobodio iz srpskog
tutorstva, nakon ostvarenja neovisnosti ophodio se sam strogo
prema oporbi u svojoj zemlji. U takvoj atmosferi nisu mogle
uspijevati nužne gospodarske i političke reforme, ustvrđuje
'Norkurier'.
'Muenchner Kurier' se prisjeća da se kao protivnik srpskog ratnog
huškača Miloševića preminuli hrvatski poglavar Tuđman uvijek
uključivao u krizu na Balkanu. U usporedbi sa Srbima, on je za Zapad
ostao samo napola uračunljiv. Stoga bi se odnosi između Hrvatske i
Europske unije mogli postaviti na nosive temelje, ako bi u pitanju
nasljednika bilo na pomolu demokratsko rješenje, demokratsko barem
prema balkanskim mjerilima. Ali ne treba biti previše
optimističan: Hrvatska još nikada nije bila pravna država. Put do
tog cilj dugačak je i opasan. Smrt diktatora je samo prva stepenica
na dugačkom stubištu, ocjenjuje 'Muenchner Merkur'.
I 'Suedkurier' iz Konstanza smatra da se u Hrvatskoj završava doba
koje je potpuno odredio utemeljitelj hrvatske nacionalne države
Tuđman. Ta doista povijesna zasluga štetila je razvitku
demokracije. Ona je zacementirala autoritarne strukture, koje je
uveo sam Predsjednik, tako da je zemlja između Jadrana i Panonske
nizine dospjela u izolaciju. Evo jednog aktualnog primjera: dok je
Turska imenovana kandidatom za članstvo u Europskoj uniji, mala
katolička država ostaje vani. Krivnja je na Tuđmanovu
razumijevanju države. On je htio u prvom redu hrvatsku nacionalnu
državu, a tek onda demokratski poredak. Stoga je Hrvatska stala na
pola puta prema Europi, komentira 'Suedkurier'.
(RDW)