RFI 13. XII. TISAK

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 13. XII. 1999. Iz tiska Prve teme današnjeg francuskog tiska su Čečenija i Korzika, ali je smrt hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana događaj koji privlači golemu pozornost urednika i novinara. U 'Liberationu', 'Le Figarou' i 'Le Mondeu' ukupno je desetak tekstova različite dužine i kakvoće, koje prate velike Tuđmanove fotografije, iz donjeg rakursa koji pojačava autoritativne crte osobnosti, što iz predsjedničke palače, u kojem pitoreskno odjeveni gardist stoji ispred fotografije velike poput pola čovjeka i pored križa na kojem piše 'Dr. Franjo Tuđman 1922 - 1999'. Ton koji prevladava u opisima Tuđmanovih dostignuća izrazito je kritičan, ako ne i ironičan, kao u 'Liberationovu' naslovu na naslovnici 'Franjo Tuđman se pridružuje Titu'. U 'Le Mondeu' 'Franjo Tuđman ili nacionalizam koji se izgubio putem' i 'Nepoznata budućnost Hrvatske'; u 'Le Figarou', 'Hrvatska nacija ne može pronaći jedinstvo' i 'Tuđman - pragmatični ideolog', i ponovno u 'Liberationu', zajedno s podnaslovima, 'Hrvatska pokapa svog Tuđmana', 'Za Predsjednika proglašena tri dana nacionalne žalosti', zatim 'Fasciniran Titom do karikature, nacionalistički autokrat ostvario je tisućugodišnji san hrvatske države', 'Konačno naslijeđe oca neovisnosti ostavlja zemlju koju je Europa izopćila nagriženu korupcijom u punoj krizi'. Ako naslovi samo sugeriraju osnovni ton tekstova u kojima se nalaze brojni detalji iz biografije Predsjednika, poznati našim slušateljima, ocjene novinara ne ostavljaju nikakve sumnje. U 'Le Figarou', u tekstu posebne dopisnice iz Zagreba, nalazimo opažanja da su promatrači izračunali da se Tuđman sastao s Miloševićem čak 60-ak puta, tako da postoji vic da je češće viđao gazdu iz Beograda nego svoju ženu. Ipak, to nije vic, hrvatski Predsjednik je stvorio kolekciju svojih portreta koje je mogla gledati samo njegova žena. Kao svaki kolekcionar, on je mrzio sve što je izmicalo njegovoj kontroli. Narcisoidan i egocentričan, Tuđman se rado uspoređivao s Isusom, smatrajući da je kao Isus okružen izdajnicima. Povjerenje je iskazivao samo nekolicini, među njima svojem sinu kojeg je postavio na čelo tajne službe. Tuđman nikada nije mogao gledati naprijed, već je zemlju vodio kao da vozi gledajući u retrovizor. On je bio posljednji europski vođa 20. stoljeća koji je vladao kao čovjek 19. stoljeća, piše dopisnica lista služeći se slikovitim formulacijama sugovornika iz Zagreba. (...) (RFI)