FR-HR-YU-SMRT PREDSJEDNIKA RH-Vlada-Politika RFI 13. XII. TISAK FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI13. XII. 1999.Iz tiskaPrve teme današnjeg francuskog tiska su Čečenija i Korzika, ali je smrt hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana
događaj koji privlači golemu pozornost urednika i novinara. U 'Liberationu', 'Le Figarou' i 'Le Mondeu' ukupno je desetak tekstova različite dužine i kakvoće, koje prate velike Tuđmanove fotografije, iz donjeg rakursa koji pojačava autoritativne crte osobnosti, što iz predsjedničke palače, u kojem pitoreskno odjeveni gardist stoji ispred fotografije velike poput pola čovjeka i pored križa na kojem piše 'Dr. Franjo Tuđman 1922 - 1999'.Ton koji prevladava u opisima Tuđmanovih dostignuća izrazito je kritičan, ako ne i ironičan, kao u 'Liberationovu' naslovu na naslovnici 'Franjo Tuđman se pridružuje Titu'. U 'Le Mondeu' 'Franjo Tuđman ili nacionalizam koji se izgubio putem' i 'Nepoznata budućnost Hrvatske'; u 'Le Figarou', 'Hrvatska nacija ne može pronaći jedinstvo' i 'Tuđman - pragmatični ideolog', i ponovno u 'Liberationu', zajedno s podnaslovima, 'Hrvatska pokapa svog Tuđmana', 'Za Predsjednika proglašena tri dana nacionalne žalosti', zatim 'Fasciniran Titom do karikature, nacionalistički
FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI
13. XII. 1999.
Iz tiska
Prve teme današnjeg francuskog tiska su Čečenija i Korzika, ali je
smrt hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana događaj koji privlači
golemu pozornost urednika i novinara. U 'Liberationu', 'Le
Figarou' i 'Le Mondeu' ukupno je desetak tekstova različite dužine
i kakvoće, koje prate velike Tuđmanove fotografije, iz donjeg
rakursa koji pojačava autoritativne crte osobnosti, što iz
predsjedničke palače, u kojem pitoreskno odjeveni gardist stoji
ispred fotografije velike poput pola čovjeka i pored križa na kojem
piše 'Dr. Franjo Tuđman 1922 - 1999'.
Ton koji prevladava u opisima Tuđmanovih dostignuća izrazito je
kritičan, ako ne i ironičan, kao u 'Liberationovu' naslovu na
naslovnici 'Franjo Tuđman se pridružuje Titu'. U 'Le Mondeu'
'Franjo Tuđman ili nacionalizam koji se izgubio putem' i 'Nepoznata
budućnost Hrvatske'; u 'Le Figarou', 'Hrvatska nacija ne može
pronaći jedinstvo' i 'Tuđman - pragmatični ideolog', i ponovno u
'Liberationu', zajedno s podnaslovima, 'Hrvatska pokapa svog
Tuđmana', 'Za Predsjednika proglašena tri dana nacionalne
žalosti', zatim 'Fasciniran Titom do karikature, nacionalistički
autokrat ostvario je tisućugodišnji san hrvatske države', 'Konačno
naslijeđe oca neovisnosti ostavlja zemlju koju je Europa izopćila
nagriženu korupcijom u punoj krizi'.
Ako naslovi samo sugeriraju osnovni ton tekstova u kojima se nalaze
brojni detalji iz biografije Predsjednika, poznati našim
slušateljima, ocjene novinara ne ostavljaju nikakve sumnje.
U 'Le Figarou', u tekstu posebne dopisnice iz Zagreba, nalazimo
opažanja da su promatrači izračunali da se Tuđman sastao s
Miloševićem čak 60-ak puta, tako da postoji vic da je češće viđao
gazdu iz Beograda nego svoju ženu. Ipak, to nije vic, hrvatski
Predsjednik je stvorio kolekciju svojih portreta koje je mogla
gledati samo njegova žena. Kao svaki kolekcionar, on je mrzio sve
što je izmicalo njegovoj kontroli. Narcisoidan i egocentričan,
Tuđman se rado uspoređivao s Isusom, smatrajući da je kao Isus
okružen izdajnicima. Povjerenje je iskazivao samo nekolicini, među
njima svojem sinu kojeg je postavio na čelo tajne službe. Tuđman
nikada nije mogao gledati naprijed, već je zemlju vodio kao da vozi
gledajući u retrovizor. On je bio posljednji europski vođa 20.
stoljeća koji je vladao kao čovjek 19. stoljeća, piše dopisnica
lista služeći se slikovitim formulacijama sugovornika iz Zagreba.
(...)
(RFI)