NJ 13.XII.-SZ-TUĐMAN, HDZ, IZBORI

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 13. XII. 1999. Približavanje demokratskim odnosima "Vrijeme poslije Tuđmana počelo je početkom studenoga, njegovim odlaskom u bolnicu. Tjedni prije njegove smrti protekli su pod velikom političkom napetošću. Čini se ipak da će se Hrvatska bez Tuđmana postupno udaljavati od autoritarne vladavine nacionalističkog utemeljitelja države i približiti se demokratskim odnosima. Predsjednik parlamenta Vlatko Pavletić, koji je 26. studenog preuzeo poslove šefa države proglašenog 'privremeno' nesposobnim za obavljanje dužnosti, usprotivio se svim 'diktatima neke neformalne skupine'. To se odnosilo na nekada moćan Tuđmanov savjetnički stožer. On bez Predsjednika nema nikakvih ovlasti, izjavio je Pavletić. Dvije su okolnosti obilježile prijelaz. U prvom se redu Tuđmanova stranka, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), zajedno s njim bojala gubitka vlasti na predstojećim parlamentarnim izborima. Na nagovor HDZ-a Pavletić je raspisao parlamenarne izbore za 3. siječnja - rok koji zbog božićnih i novogodišnjih blagdana, a sada i zbog narodne žalosti za Tuđmanom, oporbi ostavlja malo vremena za izbornu borbu. S druge je strane Tuđmanov predsjednički i državnostranački režim bio loše pripremljen na funkcioniranje bez odluka 'oca nacije'. Krilni ljudi stranke ipak su izbjegavali glasnu borbu za naslijeđe, kako ne bi svoje izglede na izborima još pogoršali. Sada, najkasnije do 8. veljače, treba izabrati i novoga predsjednika. To jedinstvo povezanu oporbu stavlja na ispit izdržljivosti. (...) Prema ispitivanjima mišljenja može se očekivati da će ujedinjena oporba HDZ-u oduzeti apsolutnu većinu u parlamentu. No postoji dvojba hoće li se SDP i HSLS dogovoriti o zajedničkom predsjedničkom kandidatu i hoće li četiri ostale stranke odustati od vlastitoga kandidata. Ispitivanja mišljenja bilježe veće odobravanje Račanu nego Budiši, a daju mu i veće izglede za pobjedu protiv umjerenog i proeuropskog ministra vanjskih poslova Mate Granića, o kojemu se HDZ očito već dogovorio kao o predsjedničkom kandidatu. Račan je bio zadnji šef KP-a, u tada još jugoslavenskoj republici. No nitko ne može reći da je ometao preuzimanje vlasti od Tuđmana i HDZ-a poslije njihove pobjede na prvim višestranačkim izborima 1990. Ipak je HDZ za predstojeću izbornu borbu pripremio glavni smjer udara na 'povratak crvenih' u liku socijaldemokrata. Oporba je zbog velike nezaposlenosti od 20 posto sklopila sporazum o potpori s najvećim sindikalnim savezom. Među ostalim obećava reviziju protuzakonitog bogaćenja i financiranja HDZ-a kod privatizacije državne imovine u korist nekoliko desetaka politički povlaštenih 'tajkuna'. Ta je privatizacija u zadnje vrijeme završila nizom bankrota tvrtaka i banaka. Tuđman kao predsjednik nije imao samo ovlasti imenovati premijera i zapovijedati vojskom. Osim toga, koristio se HDZ-om i nepreglednim sustavom savjetničkih gremija za osobnu državnostranačku vladavinu. Odupirao se zapadnim zahtjevima da ukine monopol HDZ-a nad državnom televizijom. No barem je kod izbornoga zakona na posljetku ipak ponešto popustio. Čvrsta kvota zastupnika koji bi trebali predstavljati gastarbajtere iz inozemstva i Hrvate u Bosni, a koji su pretežno bili iz HDZ-a, nije više određena na dvanaestoricu. Na zadnjim izborima 1995. HDZ je uspio osigurati svoju većinu tek još tom kvotom" - piše Berhard Kueppers.