IT-HR-predsjednik IT-13.XII.-CORRIERE-TUĐMAN I HRVATSKA ITALIJACORRIERE DELLA SERA13. XII. 1999.Cijela Hrvatska u povorci za Tuđmana"Red dug cijeli dan popeo se od Britanskoga trga, u podnožju brežuljaka nad gradom, prema svečanom
salonu predsjedničkih dvora kako bi posljednji put pozdravio Franju Tuđmana, oca hrvatske domovine, proturječnog i autokratskog protagonista (zajedno s njegovim srpskim blizancem Slobodanom Miloševićem) jugoslavenske agonije. Gomila, koju čine obični ljudi, stvorila je tri kilometra jako spore povorke, na desnom pločniku Pantovčaka, ulice koja vodi rezidenciji uronjenoj u golemi park, sagrađenoj za maršala Tita.Pod sivim i mračnim nebom, u skladu s tim pogrebnim ozračjem koji je pao na onu polovicu zemlje koja u Tuđmanu vidi nešto između sveca i junaka, ljudi su čekali između 5 i 9 sati kako bi došli pred ulaz u dvore. Potom su prešli Pantovčak i ponovno se zaustavili na glavnom ulazu gdje su stražu držala dva vojnika sa strojnicama. Od tuda bi konačno bili pušteni u dvore, anonimnu ali monumenatalnu građevinu iz pedesetih godina.Uz Tuđmanov lijes, pokriven hrvatskom zastavom, stajala je počasna straža u kojoj su se izmjenjivali vojnici, političari, bivši borci,
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
13. XII. 1999.
Cijela Hrvatska u povorci za Tuđmana
"Red dug cijeli dan popeo se od Britanskoga trga, u podnožju
brežuljaka nad gradom, prema svečanom salonu predsjedničkih dvora
kako bi posljednji put pozdravio Franju Tuđmana, oca hrvatske
domovine, proturječnog i autokratskog protagonista (zajedno s
njegovim srpskim blizancem Slobodanom Miloševićem) jugoslavenske
agonije. Gomila, koju čine obični ljudi, stvorila je tri kilometra
jako spore povorke, na desnom pločniku Pantovčaka, ulice koja vodi
rezidenciji uronjenoj u golemi park, sagrađenoj za maršala Tita.
Pod sivim i mračnim nebom, u skladu s tim pogrebnim ozračjem koji je
pao na onu polovicu zemlje koja u Tuđmanu vidi nešto između sveca i
junaka, ljudi su čekali između 5 i 9 sati kako bi došli pred ulaz u
dvore. Potom su prešli Pantovčak i ponovno se zaustavili na glavnom
ulazu gdje su stražu držala dva vojnika sa strojnicama. Od tuda bi
konačno bili pušteni u dvore, anonimnu ali monumenatalnu građevinu
iz pedesetih godina.
Uz Tuđmanov lijes, pokriven hrvatskom zastavom, stajala je počasna
straža u kojoj su se izmjenjivali vojnici, političari, bivši borci,
gospodarstvenici i nogometaši, kategorija koja nije imala
drugorazrednu ulogu u drami bivše Jugoslavije. Upravo u Zagrebu,
13. svibnja 1990. jedna je utakmica između mjesne momčadi, Dinama,
i Crvene Zvezde iz Beograda završila tučom. Na hitnoj pomoći
zabilježili su 61 ozlijeđenog, uključujući i jednog srpskog
policajca kojega je u lice koljenom udario Zvonimir Boban, za
kojega se od tada smatralo da je mnogo više od izvrsnog igrača. No,
kako drži pisac Ozren Kebo, značenje te epizode nadišlo je pitanje
javnog reda: 'Poslužila je da se pokaže kako Srbi i Hrvati više nisu
mogli zajedno živjeti čak ni na stadionu'. (...)
Tako, dok državna televizija nastavlja prenositi propagandističke
filmove o pothvatima velikog čovjeka, Hrvatska se pripremila za
današnji sprovod, kada će Predsjednikov lijes biti ukopan na
groblju Mirogoj, i kada će zagrebački nadbiskup Josip Bozanić
održati misu u katedrali Svetog Stjepana, dok će na 10 minuta
zazvoniti zvona crkava u svim kutovima zemlje. Koji sat nakon što
pokopa svoju prošlost, počet će graditi svoju budućnost. U ponoć će
službeno početi kampanja za zastupničke izbore 3. siječnja koji će,
ako treba vjerovati ispitivanjima javnog mišljenja, označiti poraz
Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), na vlasti od postizanja
neovisnosti.
Oporba, podijeljena u šest stranaka, smatra da je kampanja već
počela. 'Kažu da jedan pogreb vrijedi više od tisuću skupova',
jučer je kazao Tihomir Ladišić, glasnogovornik saveza socijal-
demokrata (bivši komunisti) i socijal-liberala, koji bi na
glasovanju trebao dobiti relativnu većinu. Govorio je o političko-
zdravstvenom spletu koji je pratio sporu Tuđmanovu smrt.
Hospitaliziran u bolnici Dubrava 1. studenoga, Predsjednik je
skliznuo u nepovratnu komu koji dan kasnije. No umjetno je držan na
životu kako bi se poništili izbori koji su se trebali održati 22.
prosinca i odgodili se za početak siječnja i vremenski podudarili
kraj tri dana nacionalne žalosti s pokretanjem predizborne
kampanje.
Nestanak čovjeka koji je dajući državu hrvatskom narodu okrunio san
star 11 stoljeća, pojednostavljuje i istodobno otežava prijelaz s
autoritarnog režima na normalniju demokraciju. Pojednostavljuje
jer s njime na životu se ništa ne bi moglo promijeniti. No raste
nesigurnost jer nije odredio nikakvog nasljednika, nego je,
štoviše, ostavio stranku rastrganu između krajnjeg, još uvijek
revanšističkog, nacionalizma (koji, kao i Tuđman, želi podjelu
Bosne i formalnu aneksiju Hercegovine), i krila koje je, međutim,
sklono brzoj europskoj integraciji, nezamislivoj u rastućoj
međunarodnoj izolaciji režima.
Sada, pošto ga je tijekom cijelih devedesetih godina gospodar
Hrvatske zacementirao, politički život kreće vežući rokove i
praznine na vlasti. Nakon izbora za Sabor slijede, do 8. veljače
prema ustavu, odnosno do kraja ožujka kako se postigne sporazum
između stranaka, izbori za novog predsjednika. Budućnost četiri i
pol milijuna Hrvata doima se nesigurnom poput treperava svjetla
koje je zaposjelo trg Gornjeg grada jučer navečer ", piše Lanfranco
Vaccari.