FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

IT-13.XII.-CORRIERE-TUĐMAN I HRVATSKA

IT-HR-predsjednik IT-13.XII.-CORRIERE-TUĐMAN I HRVATSKA ITALIJACORRIERE DELLA SERA13. XII. 1999.Cijela Hrvatska u povorci za Tuđmana"Red dug cijeli dan popeo se od Britanskoga trga, u podnožju brežuljaka nad gradom, prema svečanom salonu predsjedničkih dvora kako bi posljednji put pozdravio Franju Tuđmana, oca hrvatske domovine, proturječnog i autokratskog protagonista (zajedno s njegovim srpskim blizancem Slobodanom Miloševićem) jugoslavenske agonije. Gomila, koju čine obični ljudi, stvorila je tri kilometra jako spore povorke, na desnom pločniku Pantovčaka, ulice koja vodi rezidenciji uronjenoj u golemi park, sagrađenoj za maršala Tita.Pod sivim i mračnim nebom, u skladu s tim pogrebnim ozračjem koji je pao na onu polovicu zemlje koja u Tuđmanu vidi nešto između sveca i junaka, ljudi su čekali između 5 i 9 sati kako bi došli pred ulaz u dvore. Potom su prešli Pantovčak i ponovno se zaustavili na glavnom ulazu gdje su stražu držala dva vojnika sa strojnicama. Od tuda bi konačno bili pušteni u dvore, anonimnu ali monumenatalnu građevinu iz pedesetih godina.Uz Tuđmanov lijes, pokriven hrvatskom zastavom, stajala je počasna straža u kojoj su se izmjenjivali vojnici, političari, bivši borci,
ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 13. XII. 1999. Cijela Hrvatska u povorci za Tuđmana "Red dug cijeli dan popeo se od Britanskoga trga, u podnožju brežuljaka nad gradom, prema svečanom salonu predsjedničkih dvora kako bi posljednji put pozdravio Franju Tuđmana, oca hrvatske domovine, proturječnog i autokratskog protagonista (zajedno s njegovim srpskim blizancem Slobodanom Miloševićem) jugoslavenske agonije. Gomila, koju čine obični ljudi, stvorila je tri kilometra jako spore povorke, na desnom pločniku Pantovčaka, ulice koja vodi rezidenciji uronjenoj u golemi park, sagrađenoj za maršala Tita. Pod sivim i mračnim nebom, u skladu s tim pogrebnim ozračjem koji je pao na onu polovicu zemlje koja u Tuđmanu vidi nešto između sveca i junaka, ljudi su čekali između 5 i 9 sati kako bi došli pred ulaz u dvore. Potom su prešli Pantovčak i ponovno se zaustavili na glavnom ulazu gdje su stražu držala dva vojnika sa strojnicama. Od tuda bi konačno bili pušteni u dvore, anonimnu ali monumenatalnu građevinu iz pedesetih godina. Uz Tuđmanov lijes, pokriven hrvatskom zastavom, stajala je počasna straža u kojoj su se izmjenjivali vojnici, političari, bivši borci, gospodarstvenici i nogometaši, kategorija koja nije imala drugorazrednu ulogu u drami bivše Jugoslavije. Upravo u Zagrebu, 13. svibnja 1990. jedna je utakmica između mjesne momčadi, Dinama, i Crvene Zvezde iz Beograda završila tučom. Na hitnoj pomoći zabilježili su 61 ozlijeđenog, uključujući i jednog srpskog policajca kojega je u lice koljenom udario Zvonimir Boban, za kojega se od tada smatralo da je mnogo više od izvrsnog igrača. No, kako drži pisac Ozren Kebo, značenje te epizode nadišlo je pitanje javnog reda: 'Poslužila je da se pokaže kako Srbi i Hrvati više nisu mogli zajedno živjeti čak ni na stadionu'. (...) Tako, dok državna televizija nastavlja prenositi propagandističke filmove o pothvatima velikog čovjeka, Hrvatska se pripremila za današnji sprovod, kada će Predsjednikov lijes biti ukopan na groblju Mirogoj, i kada će zagrebački nadbiskup Josip Bozanić održati misu u katedrali Svetog Stjepana, dok će na 10 minuta zazvoniti zvona crkava u svim kutovima zemlje. Koji sat nakon što pokopa svoju prošlost, počet će graditi svoju budućnost. U ponoć će službeno početi kampanja za zastupničke izbore 3. siječnja koji će, ako treba vjerovati ispitivanjima javnog mišljenja, označiti poraz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), na vlasti od postizanja neovisnosti. Oporba, podijeljena u šest stranaka, smatra da je kampanja već počela. 'Kažu da jedan pogreb vrijedi više od tisuću skupova', jučer je kazao Tihomir Ladišić, glasnogovornik saveza socijal- demokrata (bivši komunisti) i socijal-liberala, koji bi na glasovanju trebao dobiti relativnu većinu. Govorio je o političko- zdravstvenom spletu koji je pratio sporu Tuđmanovu smrt. Hospitaliziran u bolnici Dubrava 1. studenoga, Predsjednik je skliznuo u nepovratnu komu koji dan kasnije. No umjetno je držan na životu kako bi se poništili izbori koji su se trebali održati 22. prosinca i odgodili se za početak siječnja i vremenski podudarili kraj tri dana nacionalne žalosti s pokretanjem predizborne kampanje. Nestanak čovjeka koji je dajući državu hrvatskom narodu okrunio san star 11 stoljeća, pojednostavljuje i istodobno otežava prijelaz s autoritarnog režima na normalniju demokraciju. Pojednostavljuje jer s njime na životu se ništa ne bi moglo promijeniti. No raste nesigurnost jer nije odredio nikakvog nasljednika, nego je, štoviše, ostavio stranku rastrganu između krajnjeg, još uvijek revanšističkog, nacionalizma (koji, kao i Tuđman, želi podjelu Bosne i formalnu aneksiju Hercegovine), i krila koje je, međutim, sklono brzoj europskoj integraciji, nezamislivoj u rastućoj međunarodnoj izolaciji režima. Sada, pošto ga je tijekom cijelih devedesetih godina gospodar Hrvatske zacementirao, politički život kreće vežući rokove i praznine na vlasti. Nakon izbora za Sabor slijede, do 8. veljače prema ustavu, odnosno do kraja ožujka kako se postigne sporazum između stranaka, izbori za novog predsjednika. Budućnost četiri i pol milijuna Hrvata doima se nesigurnom poput treperava svjetla koje je zaposjelo trg Gornjeg grada jučer navečer ", piše Lanfranco Vaccari.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙