US 13. XII. CSM JORDAN O TUĐMANU

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 13. XII. 1999. Mješovita ostavština hrvatskog vođe "Postoji li jedna stvar koja ljuti većinu Hrvata, onda je to kad ih stranci miješaju s 'Balkanom'. Oni žele da ih se smatra zapadnom i europskom zemljom", piše Michael J. Jordan. "Sad će oni, nakon smrti hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana u petak u noći, dobiti prigodu da slijede taj put. Tuđmana, istaknutu osobu u procesu raspada Jugoslavije i nasilja koje je kasnije izbilo u Bosni, hrvatski će građani zauvijek pamtiti kao 'oca neovisne Hrvatske' i nacionalističkog generala koji je oslobodio hrvatski teritorij od srpskih pobunjenika. 'Nemojmo gušiti tugu ni zaustavljati suze za velikim čovjekom', rekao je u subotu privremeni obnašatelj predsjedničke dužnosti Vlatko Pavletić. Tisuće Hrvata stajalo je u povorci tijekom vikenda kako bi odalo počast pokojnom Predsjedniku. Crkvena zvona zvonit će deset minuta u čitavoj zemlji danas, na dan državnog pogreba i posljednji od tri dana žalosti. Pa ipak, Tuđmanova je ostavština mješovita, i mnogi Hrvati smatraju da je on predugo ostao na vlasti. Oni okrivljuju njegov autoritarni stil i kapitalizam obilježen nepotizmom za sprječavanje razvoja Hrvatske u tržišnu demokraciju. Njegovi su potezi zemlju stajali važne financijske potpore Zapada i prouzročili ubrzan pad nekad visokog životnog standarda. Na nevolju zapadno orijentiranih Hrvata, Hrvatska je zamalo na začelju skupine onih koji žele ući u europske integracije. Vodeća oporbena figura, Ivica Račan iz socijaldemokrata, kaže da je vrijeme za novi početak. 'Sad, nakon Tuđmana, moramo pokušati riješiti gospodarsku i socijalnu krizu, ojačati parlamentarnu demokraciju, zajamčiti poštivanje ljudskih prava i slobode medija. Naša je poruka: Hrvatska mora ići dalje', rekao je Račan za Reuters. Analitičari drže da popularni ministar vanjskih poslova Mate Granić ima najviše izgleda za pobjedu na predsjedničkim izborima, koji se moraju održati do 9. veljače. Hrvati trebaju glasovati i za novi parlament 3. siječnja. Zapad više zanima utjecaj Tuđmanove smrti na krhki mir u susjednoj Bosni i Hercegovini. Tuđman je bio jedan od trojice vođa koji su potpisali Daytonski mirovni sporazum kojim je u prosincu 1995. završen bosanski sukob. Druga dvojica potpisnika bili su srpski (sad jugoslavenski) predsjednik Slobodan Milošević i vođa bosanskih Muslimana Alija Izetbegović. Tuđman se rutinski podrugivao uvjetima Daytonskog sporazuma. On je nedvojbeno tolerirao, povremeno čak i ohrabrivao, nepopustljivost bosanskih Hrvata koji su težili stvaranju mini države unutar Bosne. Također su ga optuživali za skrivanje osumnjičenih ratnih zločinaca i kočenje povratka srpskih izbjeglica u Hrvatsku. 'Gotovo svaka promjena je poboljšanje', rekao je Patrick Moore, viši analitičar za balkansko područje na Radiju slobodna Europa u Pragu. 'Hrvati shvaćaju da su u strašnoj slijepoj ulici i da se moraju vratiti europskim normama. To znači otvorenije društvo i, nadasve, ispunjavanje daytonskih obveza. Tijekom Drugoga svjetskog rata Tuđman se pridružio komunističkim partizanima koji su se borili protiv ustaša, poretka koji je vladao hrvatskom nacističkom marionetskom državom. Nakon rata, promaknut je u generala jugoslavenske vojske, a kasnije je postao povjesničar. Njegova nacionalistička stajališta donijela su mu progon komunističke vlade. G. 1990. pojavio se u javnosti kao hrvatska protuteža ratobornom, polarizirajućem nacionalizmu Miloševića. Tuđman je u lipnju 1991. proglasio neovisnost Hrvatske. Obojica vođa promućurno su manipulirali državnim medijima kako bi potaknuli etničku mržnju i strah, što je rezultiralo smrću nekih 200.000 ljudi između 1991. i 1995. Tuđmanovo krunsko postignuće bile su vojne operacije u svibnju i kolovozu 1995. Njegove su snage uspjele vratiti veći dio od 30% hrvatskog teritorija koji je bio pod nadzorom Srba, izazivajući masovni egzodus hrvatskih Srba u Srbiju. Opijen uspjehom, Tuđman se prihvatio učvršćivanja političkog nadzora. General je proširio i ovlasti predsjedništva i doseg njegove stranke HDZ-a, pretvarajući nacionalistički pokret u masovnu političku stranku. 'HDZ je bio poput komunističkog poretka', smatra Neven Budak, hrvatski profesor srednjovjekovnih studija. 'Svi koji su željeli političku karijeru morali su se priključiti. Tako u HDZ-u imate i prave liberale i desničarske radikale i komuniste starog kova.' Tuđman je stavio HDZ-ove prijatelje na najviše položaje, gdje su stekli reputaciju za korupciju, nepotizam i nedjelotvornost. On je također progonio nekoliko neovisnih glasova u medijima i gušio slabu i nesložnu oporbu. Takvo ponašanje privuklo je oštre kritike američkih i zapadnoeuropskih dužnosnika. 'Krutost i tvrdoglavost, koje su bile pozitivne značajke početkom devedesetih, postale su negativne značajke krajem devedesetih', kaže američki diplomat koji je osobno poznavao Tuđmana. Bez njegova vodstva, analitičari predviđaju da će se HDZ podijeliti na dvije ili tri nove stranke, što će oporbi dati stvarnu prigodu da dođe na vlast. 'Zapadno javno mišljenje o Hrvatskoj moglo bi se preokrenuti zaista brzo, poduzmu li se pravi koraci', kaže američki diplomat. 'Oni moraju naučiti riješiti svoje nesuglasice unutar političkih tijela i vlade, umjesto da se rješenja diktiraju i nameću stranačkom stegom.' Nestanak Tuđmana s pozornice samo djelomično ublažava nestabilnost na Balkanu. 'Mislim da je prilično jasno da je (Tuđmanov) nacionalizam pridonio ratovima na Balkanu', rekao je za CNN Richard Holbrooke, američki veleposlanik pri UN-u i veteran pregovora o balkanskom miru. 'No ne smatram ga čimbenikom koji je pokrenuo balkanske ratove.' Ta odlika pripada Miloševiću."