11.XII.CNN-PREDSJEDNIK

CNN.com 11. XII. 1999. Hrvatski predsjednik Tuđman umro je u sedamdesetisedmoj godini "U Hrvatskoj su proglašena tri službena dana žalosti za predsjednika Franju Tuđmana, a državni pogreb je određen za ponedjeljak. Državna televizija je u subotu objavila da je Tuđman, slavljen kao otac Hrvatske, ali kritiziran zbog gotovo diktatorske vladavine, umro u sedamdeset i sedmoj godini. 'Umro je Predsjednik Hrvatske, utemeljitelj neovisne hrvatske države', kaže se u objavi. Tuđman je bio dva puta podvrgnut operaciji trbuha otkako je hospitaliziran zbog puknuća debelog crijeva 1. studenoga, no njegov je oporavak bio poremećen peritonitisom, sepsom i unutarnjim krvarenjem. Bio je liječen u Washingtonu, D.C., 1996., od, kako su rekli izvori iz SAD-a, raka na želucu. No Tuđman je to zanijekao, a njegova liječnička momčad u Zagrebu je kazala da je bio liječen od vrijedi i nateknuća limfnih čvorova. (...) Tuđman će biti upamćen kao čovjek koji je svoju zemlju doveo do neovisnoti o bivšoj Jugoslaviji - i kao čovjek čija je autoritarna vladavina i nacionalistička politika pomogla raspiriti rat u Bosni. Nekada najmlađi general u komunističkoj Jugoslaviji, Tuđman je postao prvi predsjednik neovisne Hrvatske, kojega mnogi Hrvati poštuju zbog uspostave državnosti 1991. Iskazao je nepoštivanje demokracije, jaku nesklonost prema Muslimanima i Srbima, žudnju za vlašću i hrvatski nacionalizam koji ga je naveo na suzbijanje neslaganja i oporbe. U nastojanju da stvori etnički čistu Hrvatsku i nadzire hrvatski dio susjedne Bosne i Hercegovine, Tuđman je poduzeo akcije koje su pridonijele ratu u Bosni, koji je trajao više od tri godine. No, za razliku od svojeg jugoslavenskog parnjaka, Slobodana Miloševića, Tuđman je postigao svoje glavne ciljeve, neovisnu Hrvatsku koja graniči s oslabljenom Bosnom, a da nije navukao oštru međunarodnu osudu i sankcije koje su sputavale beogradsku vladu. Bez njega, bilo bi praktički nemoguće postići daytonske mirovne sporazume', kazao je veleposlanik SAD-a u Ujedinjenim narodima Richard Holbrooke, veteran balkanskih mirovnih pregovora. 'On je igrao jako važnu ulogu u povijesti Balkana'. No dok je Tuđman uspješno istjerao srpske postrojbe iz Hrvatske, potom se okrenuo protiv Srba koji su stoljećima živjeli u ovoj neovisnoj državi i uništio je temelje multietničke države, kazao je Holbrooke. 'Mislim da je prilično jasno da je njegov nacionalizam pridonio ratovima na Balkanu', kazao je Holbrooke. 'No ne smatram ga pokretačkim čimbenikom u balkanskim ratovima'. Holbrooke za to krivnju pripisuje srpskim nacionalistima poput Miloševića. Njegujući svoju reputaciju oca nacije, Tuđman je zadržao vlast u svojim rukama do kraja, unatoč optužbama za korupciju, protekciju bliskih ljudi i nedjelotvornost koje su pogađale njegovu vladajuću Hrvatsku demokratsku zajednicu. (...) S 19 godina, kada je Drugi svjetski rat zahvatio Kontinent, pridružio se komunističkim partizanima koji su se borili protiv pronacističkog ustaškog režima. Nakon rata promaknut je u glavni stožer jugoslavenske armije u Beogradu. G. 1960., u 38. godini, promaknut je u čin generala jugoslavenske vojske, no dvije godine kasnije napustio je vojsku kako bi se bavio poviješću i došao na čelo Instituta za istraživanje radničkog pokreta, instrumenta komunističke vlade. Tuđman su u tom razdoblju počeo okretati od komunizma prema nacionalizmu, suprotstavljajući se naporima jugoslavenskih komunista i vojnih vlasti da suzbiju svaki nacionalizam u jugoslavenskoj federaciji. Neki od njegovih napisa, u kojima je je doveo u pitanje broj ustaških žrtava, potaknuli su njegovo istjerivanje iz komunističke partije 1967. Tuđman je kasnije odslužio devet mjeseci zatvora zbog sudjelovanja u pokretu početkom sedamdesetih godina koji je nastojao postići veću neovisnost za Hrvatsku unutar Jugoslavije. G. 1981. ponovno je osuđen na zatvorsku kaznu, na tri godine, i zabranjeno mu je javno djelovanje zato što je govorio protiv jugoslavenskog komunističkog sustava. Kao istaknuta javna ličnost vratio se 1989., kada je osnovao svoju stranku. Optužujući komunizam i iskorištavajući rastući nacionalistički osjećaj, Tuđman je izabran za predsjednika u svibnju 1990. na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj, koja je još uvijek bila jugoslavenska republika. Pomogao mu je strah glasača od rastućeg srpskog nacionalizma kojega je Milošević poticao u Srbiji i regijama naseljenim Srbima u Hrvatskoj. Tuđman je proglasio hrvatsku neovisnost o Jugoslaviji u lipnju 1991. Taj je potez izazvao pobunu Srba u zemlji, koji su također bili i razljućeni Tuđmanovim oživljavanjem ustaških simbola radi promicanja hrvatskog nacionalizma. Pobuna je izazvala šestomjesečni rat u kojemu je bilo ubijeno najmanje 10.000 ljudi. Srbi, podržani jugoslavenskom vojskom, zaposjeli su trećinu zemlje, teritorij kojega će Tuđmanove snage ponovno osvojiti samo četiri godine kasnije. G. 1992. Tuđman je svoju pozornost skrenuo prema Bosni, podržavajući tamošnje Hrvate koji su se željeli odcijepiti od multietničke države i spojiti se s Hrvatskom. To ga je dovelo u čudnu simbiozu s njegovim najvećim političkim neprijateljem, Miloševićem. Dva su čelnika dijelila cilj podjele Bosne. Mnogi vjeruju da su se oni sporazumjeli to učiniti na tajnom sastanku u travnju 1991. u Karađorđevu, u sjevernoj Srbiji. Što je bilo kazano ostalo je tajnom, no Tuđmanovi suradnici kasnije su kazali da se vratio ushićen, kazavši im da će Hrvatska biti veća nego ikada. 'Pokretala ga je zamisao da kada Milošević uzme dio Bosne, Hrvatska treba također uzeti jedan njezin dio', kazao je Stjepan Mesić, tadašnji Tuđmanov najbliži saveznik. No nakon što je pristao na savez s bosanskim Muslimanima, hrvatske su postrojbe istjerale srpske snage s hrvatskog teritorija 1995. Kada je godinu dana kasnije potpisan Daytonski sporazum o svršetku rata, proglašena je muslimansko-hrvatska federacija na 51 posto Bosne. Unatoč Tuđmanovim obećanjima da će pomoći u očuvanju mira, mnogi su ga optuživali da i dalje ima ekspanzionističke ciljeve u Bosni i da potiče nemire među bosanskim Hrvatima koji su i dalje skloni ujedinjenju sa Zagrebom. Još u listopadu ove godine, stranim je izvjestiteljima kazao da Hrvati trebaju imati svoju vlastitu polu-državu u Bosni. Kod kuće je Tuđmanova popularnost stalno padala posljednjih godina, kako je sve više Hrvata postajalo siromašnije nego na početku njegova dolaska na vlast. Istodobno je njegova vladavina stvorila novu elitu, većinom Tuđmanovi suradnici i privilegirani poslovni ljudi, za koje se govori da su se obogatili neuobičajenim, ako ne i ilegalnim, načinima. Vlada je uvela slobodno tržište i nadzirala inflaciju na oko 3,5 posto, no kritičari kažu da je korupcija potkopala gospodarstvo. Premda je obećao demokraciju, Tuđman je zapravo nametnuo samovladu. Njegova je riječ bila zadnja u Saboru, sudstvu, pa čak i u upošljavanju i otpuštanju športskih trenera. Dominacija njegove vladajuće stranke u gotovo svim institucijama osiguravala je da njegova volja bude provedena. Tuđman je izazvao međunarodni izgred svojom idejom da Jasenovac, mjesto zloglasnog koncentracionog logora iz Drugog svjetskog rata, pretvori u zajedničku grobnicu za žrtve Jasenovca i članove pronacističkog režima koje su kasnije ubili komunisti. A kritičari kažu da je sprječavao potragu za osumnjičenim ratnim zločincima u poslijeratnoj Hrvatskoj. Tuđmana su nadživjeli njegova žena Ankica, kćer, i dva sina." (CNN)