US-HR-predsjednik US 11.XII.-LAT-PREDSJEDNIK SJEDINJENE DRŽAVELOS ANGELES TIMES 11. XII. 1999.Umro je Tuđman, 77; doveo je Hrvatsku do neovisnosti"Hrvatska je televizija danas objavila da je umro predsjednik Franjo Tuđman, žestoki
nacionalist kojega njegov narod slavi zato što ga je odveo u neovisnost prije više od osam godina, ali ogovaraju neprijatelji koji ga drže odgovornim za ratne zločine. Imao je 77 godina. (...)Tuđman je Hrvatsku, i vladajuću stranku koju je on osnovao, Hrvatsku demokratsku zajednicu, vodio uglavnom držeći sve u svojim rukama, tako da njegova smrt stvara politički prazninu.Čak i dok je umirao, tri frakcije u njegovoj stranci borile su se za pravo izbora njegova nasljednika, a suparničke stranke pokušavale su izvući najveću korist iz rastućeg nezadovoljstva njegovom vladom. Tuđmanova vladavina i naslijeđe isprepleteni su s nasilnim raspadom bivše jugoslavenske federacije početkom desetljeća.Warren Zimmermann, veleposlanik SAD-a u Jugoslaviji od 1989. do 1992., okrivio je Tuđmana i Slobodana Miloševića za raspad federacije. Milošević, sada predsjednik ostataka Jugoslavije,
SJEDINJENE DRŽAVE
LOS ANGELES TIMES
11. XII. 1999.
Umro je Tuđman, 77; doveo je Hrvatsku do neovisnosti
"Hrvatska je televizija danas objavila da je umro predsjednik
Franjo Tuđman, žestoki nacionalist kojega njegov narod slavi zato
što ga je odveo u neovisnost prije više od osam godina, ali
ogovaraju neprijatelji koji ga drže odgovornim za ratne zločine.
Imao je 77 godina. (...)
Tuđman je Hrvatsku, i vladajuću stranku koju je on osnovao,
Hrvatsku demokratsku zajednicu, vodio uglavnom držeći sve u svojim
rukama, tako da njegova smrt stvara politički prazninu.
Čak i dok je umirao, tri frakcije u njegovoj stranci borile su se za
pravo izbora njegova nasljednika, a suparničke stranke pokušavale
su izvući najveću korist iz rastućeg nezadovoljstva njegovom
vladom.
Tuđmanova vladavina i naslijeđe isprepleteni su s nasilnim
raspadom bivše jugoslavenske federacije početkom desetljeća.
Warren Zimmermann, veleposlanik SAD-a u Jugoslaviji od 1989. do
1992., okrivio je Tuđmana i Slobodana Miloševića za raspad
federacije. Milošević, sada predsjednik ostataka Jugoslavije,
tada je bio čelnik dominantne republike zemlje, Srbije.
'Premda je povijest, posebno pokolji u Drugom svjetskom ratu,
nudila mnogo materijala za etničku mržnju, bio je potreban
institucionalizirani nacionalizam Miloševića i Tuđmana da se
prinese vatra', napisao je Zimmermann u svojoj knjizi iz 1996.
'Origins of a Catastrophe: Yugoslavia and Its Destroyers'.
Za većinu je Hrvata Tuđman bio narodni junak koji je kasnije svoj
život posvetio borbi protiv komunističke vladavine u Jugoslaviji i
postizanju neovisne Hrvatske, jače vezane sa Zapadom.
Nakon što je hrvatsko proglašenje neovisnosti pokrenulo rat 1991.,
Tuđmanove su snage brzo izgubile nadzor nad najmanje četvrtinom
nove države, u korist srpskih pobunjenika koje je naoružavao i
pomagao Beograd, jugoslavenska i srpska prijestolnica. No Tuđman
je svoje postrojbe poveo u odlučujuću bitku nakon što je osigurao
zapadnjačku obuku i oružje za svoje vojnike.
Hrvatska se neovisnost pokazala unosnom za njegovu obitelj. Kako je
raslo njegovo bogatstvo, navodno dostižući 700 milijuna dolara
1998., tako su rasle i tvrdnje o korupciji.(...)
Richard Holbrooke, američki arhitekt mirovnih sporazuma
dogovorenih u Daytonu, Ohio, a sada veleposlanik SAD-a u
Ujedinjenim narodima, upoznao je dobro čelnike iz bivše
Jugoslavije vršeći na njih pritisak.
On je Tuđmana vidio kao čovjeka s 'dubokom mržnjom prema
muslimanima i snom u ujedinjavanju svih Hrvata u jednoj zemlji, pod
jednom zastavom, i njime kao vođom'. Hrvatska je pretežno
katolička. U svojoj knjizi iz 1998. 'To End a War', Holbrooke je
Tuđmana opisao kao 'oholog i arogantnog' pri dolasku u Dayton.
No Holbrooke je bio iznenađen Tuđmanovom ljubaznošću i očitim
prijateljstvom prema Miloševiću, suparniku kojega je Tuđman
prezirao, no s kojime je sklopio ključne sporazume koji su dovršili
bosanski rat.
Iako je igrao ulogu u dogovaranju mira u Bosni, na Tuđmanu ostaju
proturječja glede ratnih zločina počinjenih tijekom balkanskih
sukoba ovoga desetljeća. Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj
Jugoslaviji ovoga se ljeta žalio Vijeću sigurnosti UN-a da
Tuđmanova vlada odbija surađivati u istragama o ratnim zločinima
počinjenim tijekom raspada bivše jugoslavenske federacije.
A Srbi Tuđmana optužuju za provedbu, kako kažu, najvećeg čina
'etničkog čišćenja' u bivšoj Jugoslaviji, kada je 200.000 Srba
istjerano iz svojih kuća u hrvatskoj regiji krajini, u kolovozu
1995. Hrvati tvrde da su Srbi dragovoljno otišli kad su izgubili
rat.
Promatrači za ljudska prava iz Europske unije i drugih organizacija
kasnije su izvijestili o dokazima da su hrvatske snage počinile
zločine tijekom ofenzive na krajinu, koja je nazvana 'Operacija
Oluja'.
Agim Ceku, topnički satnik u vojsci bivše Jugoslavije koji je
prebjegao hrvatskim snagama i uzdigao se do čina brigadnog
generala, bio je jedan od mozgova Operacije Oluja, izvijestio je
ovoga ljeta Jane's Defence Weekly. Ceku je kasnije postao
zapovjednik gerilske Kosovske oslobodilačke vojske, koja je
raspuštena, na Kosovu, pokrajini Srbije.
Za dva tako ogorčena protivnika, Tuđman i Milošević su se dobro
slagali kada je to odgovaralo njihovim interesima. Najpoznatiji je
primjer bio njihov tajni sastanak u lovačkoj kući u Karađorđevu, u
sjevernoj Srbiji, u ožujku 1991., kada je dvojac odlučio među sobom
podijeliti Bosnu.
Iako je međunarodni sud u svibnju optužio Miloševića zbog
protjerivanja etničkih Albanaca i rata na Kosovu ovog proljeća,
nikada nije optužio i Tuđmana. No sud je tražio ljude koji su bili
pod njegovim zapovjedništvom.
Tijekom suđenja hrvatskom generalu Tihomiru Blaškiću, sudski
tužitelj Gregory Kehoe naveo je sastanak Miloešvić-Tuđman i iznio
dokaze kako bi se došlo do zaključka da je general bio 'oruđe za
provedbu političkih ciljeva' koje je uobličio hrvatski
Predsjednik.
Tužitelj je kao dokaze iznio Tuđmanove vlastite povijesne knjige,
'Nacionalizam u suvremenoj Europi', u kojima je Predsjednik
ustvrdio da je Hrvatska izgubila velike dijelove teritorija
tijekom turskog osvajanja regije i pet stoljeća otomanske
vladavine.
Kehoe je kao svjedoka pozvao i Paddyija Ashdowna, tadašnjeg vođu
britanske liberalne demokratske stranke. Ashdown je svjedočio da
je Tuđman otkrio svoje planove za Bosnu tijekom ručka 1995., kada su
njih dvojica bili na proslavi 50. obljetnice svršetka Drugoga
svjetskog rata u Europi.
Tuđman je uzeo olovku i nacrtao crtu kroz Bosnu, podijelivši je na
dijelove pod srpskim i hrvatskim nadzorom, s muslimanima koji bi
živjeli pod Hrvatima. Tužitelj je Ashdownov ubrus uveo kao dokaz.
Haaški sud nije donio presudu u Blaškićevu suđenju, koje je u lipnju
prešlo tri godine. No jedan od odvjetnika obrane, Anto Nobilo,
ustrajao je na tome da tvrdnje o uroti između Tuđmana i Miloševića
radi podjele Bosne nisu ništa više od nagađanja i glasina.
Uz svoju suprugu, i troje djece, Tuđman je za sobom ostavio petoro
unučadi", piše Paul Watson.