US 9. XII. NYT SAFIRE RUSIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 9. XII. 1999. Žrtve velike igre "Odnedavno osokoljena ruska vojska sad je krenula u ostvarenje moderne inačice onoga što je Rudyard Kipling 1901. nazvao 'velikom igrom' - borbom protiv Zapada za gospodarsku i političku moć u Kavkazu i na Bliskom istoku", piše William Safire. "Terorizam je njihova izlika za rat u Čečeniji. Izbori za ruski parlament, koji će se održati sljedećega tjedna, neposredni su povod za sustavni masakr tamnoputih muslimanskih buntovnika. Najkrvožedniji ruski političari dobivaju najviše potpore, ako ćemo vjerovati ispitivanjima javnog mnijenja, koja se lako namještaju. No postoji i druga igra, koja ima dulji domet. To je stara imperijalistička težnja Moskve da dominira izvorima i linijama opskrbe kaspijskog bazena i iranske nafte, i tako nadzire gospodarski život svojih protivnika. Zemljovid mnogo govori. (...)" Novinar ističe da je Čečenija strateški važna zbog toga što opkoračuje jedan od glavnih naftovoda koji ide u Rusiju. "To je razlog zbog kojega Moskva kaže da se Čečeniji neovisnost mora uskratiti, bez obzira na to koliko ljudi pogine. Sjedinjene Države, svjesne ruskih ambicija, ohrabruju alternativu opskrbljivanja vodova kroz Iran, Irak i Rusiju. Mi podupiremo predloženi energetski put kroz Azerbajdžan, Gruziju i Tursku. Iako se to nije dogodilo, predsjednik Clinton je jučer rekao da bi se to smatralo 'jednim od najvažnijih događaja ove godine.' Rusija uvelike pritišće Gruziju, neovisnu nakon sloma Sovjetskog Saveza. Gruzija je susjedna zemlja Čečenije, i opire se ruskom zauzeću zbog nadzora granica; ono bi potkopalo predloženi zapadni naftovod. Reformistički predsjednik Gruzije, Eduard Ševarnadze, preživio je tri pokušaja atentata. (...) Moskva je nedavno primila u goste Tariqa Aziza, Sadamova čovjeka. U zamjenu za rusku potporu u opiranju UN-ovim inspekcijama, Irak je smanjio proizvodnju nafte. To je pomoglo da se poveća cijena nafte - ona se ove godine udvostručila - i dalo Rusiji novac koji ona treba za uzdržavanje svojih 100.000 vojnika u Čečeniji. (...) Clinton je strogo upozorio da bi pokolj civila u Čečeniji značio da će 'Rusija platiti visoku cijenu'. Koju cijenu? Jedino što će 'još više odalečiti globalnu zajednicu od Rusije'. Kakav slab odgovor. Posljedice treba iznijeti prije masakra. A one bi bile: 1. Otkazati Rusima poziv na zakazani sastanak osmorice ministara vanjskih poslova, koji će se održati sljedeći tjedan. 2. Poslati izaslanstvo za trgovinu i pomoć u Gruziju, smjesta. 3. Opisati obustavu MMF-ovog zajma Rusiji kao ono što jest - osveta za zločine, a ne za gospodarsku neaktivnost, što spašava ruski obraz. 4. Povući naše jamce iz banke Export - Import. 5. Istaknuti da arapski proizvođači nafte, koji sad daju prazna obećanja svojoj muslimanskoj braći u Čečeniji, financiraju ruski napad nestašicama i napuhanim cijenama nafte. 6. Početi crpiti naftu iz naših obilnih strateških pričuva, nadopuniti pričuve kad padnu svjetske cijene. 7. Brzo djelovati na priključenju baltičkih država u NATO. Ruski imperijalizam još je živ i reži. (...) Masovno ubojstvo nije igra, velika ili bilo kakva druga. Diplomatski i gospodarski pritisak može spasiti živote."