US 7.XII. NYT EICHEL NJEM. GOSPODAR.

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 7. XII. 1999. Navigator njemačkog gospodarstva Edmund L. Andrews piše o njemačkom ministru financija Hansu Eichelu: "(...) Eichel vodi Nijemce prema sutrašnjici smanjenja poreza, proračuna i 'gorke istine' o vladinim ograničenjima. 'Kao prvo, mora se shvatiti da je savezni proračun danas znatno preopterećen dugom', rekao je. 'Moramo shvatiti da je društvo sve starije, da je sve više starijih ljudi, a sve manje radnog stanovništva.' Zbog toga je, rekao je on, presudno da vlada uravnoteži svoj proračun i 'potakne pitanja o očekivanjima i povlasticama'. Eichel, 57, u unakrsnoj je vatri promjena u Njemačkoj sve otkad je, u ožujku, preuzeo položaj ministra financija. Bivši premijer države Hessen, kojoj pripada financijsko središte zemlje Frankfurt, Eichel je zamijenio vođu ljevičarske frakcije Oskara Lafontainea, koji je dao ostavku na mjesto ministra financija zbog razmirice s kancelarom Schroederom. Eichel je gotovo prava suprotnost svom prethodniku. Lafontaine je pokušao natjerati Europsku središnju banku na mekšu monetarnu politiku, a zagovaranjem znatnih povećanja poreza razbjesnio je industrijalce. Za razliku od njega, Eichel odlučno izbjegava komentiranje monetarne politike, a zacrtao je put smanjenja visokih poreznih stopa, zatvaranja nekih rupa u zakonu i smanjenja vladinog udjela u cjelokupnom gospodarstvu. Potkraj studenoga Eichel je osvojio važnu pobjedu kad je parlament odobrio proračunska smanjenja od 26 milijarda maraka ili oko 14 milijarda dolara. Bio je to najveći paket proračunskih smanjenja posljednjih godina, a ministar financija planira ih još. Eichel želi povećati godišnje uštede na iznos od 50 milijarda maraka do 2002. i postići uravnotežen proračun do 2006. Ne iznenađuje što je osvojio mnogo pohvala poslovnoga svijeta i mnogih ekonomista. Također je dobio iznenađujuću potporu njemačkih glasača. U nedavnom ispitivanju javnog mnijenja koje je provela ZDF, jedna od njemačkih javnih televizijskih mreža, 73% ispitanika poduprlo je nedavna smanjenja. Svejedno, Eichel nije previše zaštićen od ideoloških promjena u vladajućoj socijaldemokratskoj stranci, niti od Schroederovih snažnih promjena naglasaka. Kancelar, koji se kreće između pragmatizma okrenutog poslovnom svijetu i tradicionalnije politike lijevo od centra, naišao je na teške kritike zbog svog suprotstavljanja grubim korporacijskim preuzimanjima i podupiranja spašavanja korporacija. On je nedavno pomogao urediti 2,2 milijarde dolara vrijedno spašavanje bankrotirane građevinske kompanije Philipp Holzmann AG. Industrijske su skupine također izrazile svoju zabrinutost kad su i Schroeder i Eichel kritizirali grube korake u pokušaju preuzimanja Mannesmanna AG, telekomunikacijskog diva, od britanske kompanije Vodafone AirTouch PLC. Oba su pitanja izazvala bojazni među ulagačima da se Njemačka možda okreće prema izraženijoj vladinoj intervenciji u gospodarstvu. Wim Duisenberg, predsjednik Europske središnje banke, išao je tako daleko da je 2. prosinca navijestio da je spašavanje Holzmanna možda pridonijelo padu eura na rekordno nizak stupanj u odnosu na dolar. Eichel je branio intervenciju u slučaju kompanije Holzmann, tvrdeći da se vlada dužna umiješati ako je velika njemačka kompanija pred slomom, što za tisuće ljudi znači gubitak posla. Eichel je također ponovio Schroederove kritike preuzimanja koja se protive njemačkoj tradiciji 'konsenzusa' i čvrstih veza među korporacijama. Eichel je pažljivo izbjegao reći da je vlada možda blokirala Vodafonovu ponudu za Mannesmann. 'Vlasnici odlučuju', rekao je on. U isto vrijeme, on je upozorio 'anglosaksonske' kompanije na opasnost zanemarivanja kulturnih razlika u zemljama gdje gruba preuzimanja nisu uobičajena. (...) Za Eichela, Mannesmann i Holzmann su uglavnom sporedna pitanja. Veliki izazov bit će unaprijediti ciljeve čišćenja poreznog sustava, smanjivanja golemog duga nakupljenog zbog obnove istočne Njemačke i jačanja sustava mirovinskoga osiguranja. Iako su njemački porezi visoki u usporedbi s američkima, vlada pruža i mnogo više usluga - od zdravstvene skrbi do besplatnog visokog obrazovanja. Pravi problem, tvrdi Eichel, jest da su porezne stope previsoke a posebni porezni odbici preobilni. Kao rezultat toga, porezni teret nerazmjerno opterećuje porez na osobni dohodak i uplate za socijalnu sigurnost. To radnu snagu čini skupom i ometa stvaranje poslova. U sljedeće četiri godine, rekao je Eichel, on se nada smanjiti vladin udio u gospodarstvu sa sadašnjih 48% na 45,5%. To je još uvijek više nego u Sjedinjenim Državama, gdje na vladu otpada oko 30% gospodarstva. Hoće li Njemačka trebati štedjeti i kada dosegne svoj četverogodišnji cilj? Eichel šuti. 'Ne želim nagađati o godinama poslije.'"