RDW 6. XII. VALENTIĆ KANDIDAT HDZ-A

NJEMAČKI RADIO - RDW 6. XII. 1999. Tema iz Hrvatske: temeljem neosporne činjenice za hrvatske građane da je ekonomski 'prije bilo bolje', taj osjećaj pokušava iskoristiti i vladajući HDZ, postavljajući kandidata za premijera Nikicu Valentića. Ali činjenicu da je baš za Valentićeve vlade hrvatsko gospodarstvo krenulo naglo nizbrdo, HDZ očito želi prešutjeti, komentira Željko Ivanković: "Kad on to ne bi smatrao uvrjedljivim, uz kandidaturu za premijera nakon predstojećih izbora ispred još vladajuće stranke, moglo bi se postaviti pitanje - Tko je uopće Nikica Valentić? U javnosti su se, međutim, na to pitanje već pojavili odgovori. S jedne ga se strane hvali kao najkarizmatskijeg hrvatskog premijera, koji je vodio stabilizacijski program i Oluju, bio generalni direktor INA-e u ratu, s druge ga se strane predstavlja kao čovjeka koji je držao ljestve u tajkunskoj privatizaciji, donio uredbu o mirovinama koja je poslije pala na Ustavnom sudu i izazvala jedan od najširih, iako ne i najintenzivnijih skandala u hrvatskoj ekonomiji. Svođenjem prigovora i pohvala na takozvani zajednički nazivnik, nameće se jedinstveni zaključak: kao kandidat za premijera Nikica Valentić je predstavnik tzv. krupnog kapitala, ako takvo što u Hrvatskoj postoji, kao i ako se takvo što u Hrvatskoj namjerava uspostaviti. Vjerojatno taj zaključak ne korespondira sa željama onih koji su ga kandidirali. Ali to je neporeciva istina, iako su oni koji ga kandidiraju možda previdjeli da će Nikica Valentić biti upravo i tako percipiran. Već su se uostalom pojavili zajedljivi komentari kako mu ne ide kao poduzetniku, pa se vraća u politiku, a dio svoje prethodne premijerske karizme gradio je upravo na tome da je uspješan i u privatnim poslovima. No, Nikica Valentić bez obzira ima li u Hrvatskoj tzv. krupnog kapitala, zagovornik je gospodarske politike koja forsira krupno poduzetništvo i poduzetničke slobode i prema svemu što je već dosad iznio u javnost. Više to nisu tajkuni, kojima je htio-ne htio bio kišobran, nego su to inozemni ulagači i uključivanje Hrvatske u svjetske gospodarske tokove, te zagovaranje ograničenja javne potrošnje, a ne preza ni od prijetnja plaćama i mirovinama. Ekonomski gledano, čini se to nužnošću, pa stoga Valentićev program nije ništa novo, ali je logičan s obzirom na trenutačnu gospodarsku situaciju u Hrvatskoj. Uostalom, gotovo da nema stranke koja ne predlaže barem neke od spomenutih mjera, ili sve te mjere zajedno. No, što je još karakteristika vođenja ekonomske politike oslanjajući se na tzv. velike igrače. Dvije se stvari od Nikice Valentića ne mogu očekivati - prvo, da naglasak stavi na transparentnost, što znači i da bi se i dalje većina bitnih odluka mogla donositi u krugovima izabranih, samo što će ti krugovi sad biti sastavljeni od blažih, pomirljivijih i tolerantnijih ljudi. No, tu je i druga stvar, ono što u klasičnim definicijama kapitalizma stoji kapitalu s druge strane - to je rad. Naime, od Nikice Valentića se, barem prema dosadašnjem njegovom ponašanju i javnim nastupima, ne može očekivati da razmišlja o nečemu kao što je vrijednost rada, te da nasuprot kapitalu, vrati dostojanstvo i radu, a ne socijalnoj pomoći, jer bi se tad i o plaćama onda kudikamo lakše dalo pregovarati." (RDW)