RDW 6. XII. SEATTLE I WTO

NJEMAČKI RADIO - RDW 6. XII. 1999. Gospodarska tema dana svakako je nedavna propast konferencije Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu, a novinarski izvjestitelji u svojim komentarima konferencije danas nimalo ne biraju izraze. Carola Kaps u 'Frankfurter Allgemeine Zeitungu' piše da su se okupljeni u Seattleu prepirali oko svega, samo u jednom su bili potpuno složni - baš svi, od ministara, predstavnika nevladinih organizacija pa do novinara - jednoglasno su ovu konferenciju u Seattleu ocijenili kao potpun kaos. I najiskusniji sudionici različitih konferencija koji dobro znaju da u ovakvim situacijama nije rijetka taktika namjerno širenje panike i osjećaj krize kako bi se u posljednjem trenutku nametnula spasonosna odluka, bili su iskreno iznenađeni razmjerom potpunog nereda. A kritike glavnom tajniku Mikeu Mooreu i voditeljici američkog tima, Charlene Barshefsky nisu se samo šaputale na uho, nego i - nepojmljivo za ovakav susret - izricale ravno u kamere. (...) Europski komesar za trgovinu, Lamy dopustio je čak da mu živci toliko popuste da nakon jednog užasnog sastanka izjavi 'kako još nikad u životu nije prisustvovao takvom srednjovjekovnom pregovaračkom procesu' i da čovjek treba upotrijebiti 'crnu magiju kako bi u tom kaosu ipak došao do nekih rezultata', piše 'Frankfurter Allgemeine Zeitung'. A kaos je, po svemu sudeći, bio potpun: dok su s jedne strane stajali otvoreni problemi kao što su poljoprivredne subvencije u Europi, genetski i hormonski preparirana hrana iz Sjedinjenih Država, radnička prava u zemljama u razvoju i čitav niz olakšica pojedinim zemljama - kao na primjer zemljama Kariba - koje istječu sljedeće godine i zadnji je trenutak dogovoriti moduse za sljedeće razdoblje, konferencija se pretvorila u predstavu. Tako je - ne zbog zahtjeva demonstranata s ulica Seattlea - američka voditeljica Barishefsky inzistirala da sve radne konferencije budu otvorene za sve suradnike. Rečeno - glavni tajnik Moore se pobrinuo da to bude i učinjeno, i ostaje jednostavan tehnički problem kako je uopće nešto moguće dogovoriti kada je nazočno 135 delegacija koje govore u jedan glas. S druge strane, pravi dokumenti i odluke pisali su se negdje iza dobro zatvorenih vrata gdje nije mogao ući nitko nepozvan, što je rezultiralo i pravom pobunom ministara gospodarstva zemalja Afrike. A nakon i fizičkog napada demonstranata s ulica Seattlea na neke ministre, doista nije čudno da nije došlo do potpisivanja završne deklaracije, ako ne zbog svih gospodarskih problema različitih interesnih grupa koji se nisu ni započeli rješavati, a ono zbog pasusa u tom dokumentu koji doslovce glasi: 'Mi, ministri zahvaljujemo zemlji domaćinu i tajništvu Svjetske trgovinske organizacije za toplo gostoprimstvo i djelotvornu organizaciju.' (RDW)