FR-LIBERATION 6.12.NEUSKLAĐENI EURO

FRANCUSKA LIBERATION 6. XII. 1999. Području zemalja eura nedostaje usklađenost "Sedamdesetih i osamdesetih godina europske su se vlade, sučeljene s naftnim potresima, prevarile u makroekonomskoj politici. Dopustile su da inflacija umakne njihovu nadzoru, da se manjak poveća, kao i njihov dug. Trebao je dobar dio 80-ih i 90-ih kako bi se popravila šteta, i to ne uvijek na najbolji način. Iz toga su izvukle pouku da za stabilizaciju više ne treba primjenjivati ni monetarnu ni proračunsku politiku. Danas Središnja europska banka (SEB) izjavljuje da je njezina glavna zadaća nadzirati inflaciju. Najvažnija je zadaća proračunskih politika, barem službeno, smanjiti dug ne brinući se odveć zbog gospodarskih kolebanja. Izjave podsjećaju na one Herberta Hoovera spočetka Velike krize: najvažnije je da vlada bude primjerom i da stabilizira svoje račune. To nije bila dobra pouka. Dobra je pouka bila da monetarne i proračunske politike mogu ili pogoršati stvari, kao što su učinile 70-ih, ili ih, naprotiv, poboljšati. Drugim riječima, pouka nije da ne treba ništa učiniti, već da treba postupiti drugačije. Stanje je u današnjoj Europi bolje. No, prije ili kasnije, doći će do drugih potresa. Tada ćemo morati znati kako na njih odgovoriti. Sada treba ostaviti puste fraze i razmisliti o budućoj ulozi makroekonomske politike. Ponajprije monetarne politike. Jedna je od glavnih zadaća na srednji rok zadržati nisku inflaciju (iako održavati inflaciju ispod dva posto znači izlagati se opasnosti od deflacije). Ali, druga zadaća, na kraći rok, mora biti stabilizacija potražnje i djelatnosti. Ako Wall Street propadne, ako se opet zarati u istočnoj Europi, ako potrošači opet zapadnu u recesiju, bit će vrlo važno jako i brzo smanjiti kamatne stope. Važno je da se SEB pripremi na to. Zatim treba razmisliti i o ulozi proračunske politike. U stvari, vlade u potaji primjenjuju ono što gospodarstvenici nazivaju automatskim stabilizatorima. Kada se rast poveća, proračunski se manjak smanjuje, usporavajući potražnju. Kada rast pada, proračunski se manjak povećava, potičući potražnju. Takva automatska i neupadljiva stabilizacija je korisna. No sigurno se može i bolje. Agresivnija ciklička proračunska politika - veći manjci u recesiji i veći viškovi u ekspanziji - vjerojatno bi bila djelotvornija. O njoj se u ovom času ne raspravlja, niti se proučava. Također je vrijeme da se započne s tim i da se razmisli o najboljim poreznim mogućnostima da bi se to provelo. Na koncu, treba razmisliti o usklađivanju monetarne i proračunske politike. Prihvatimo li zamisao da one u načelu mogu stabilizirati rast, znači da je vrlo važno uskladiti njihovu provedbu. Temelj američkoga uspjeha u 90-im bio je spoj politike konsolidacije proračuna i politike monetarnog širenja. Ništa od toga u Europi. Wim Duisenberg rijetko se susreće s jedanaestoricom ministara financija zemalja eura. Jako je važno, ako ne osnovati ustroj za utvrđivanje proračuna koji odgovara SEB-u, barem imenovati predstavnika svih tih ministara koji može razgovarati s Wimom Duisenbergom. Ne priznati utjecaj makroekonomske politike na proizvodnju i zapošljavanje, ne priznati važnost usklađivanja monetarne i proračunske politike, znači popločati put koji vodi u propast", piše Olivier Blanchard, profesor na Massachusetts Institute of Technology.