FR-LIBERATION 6.12.RAZGOVOR S LAMYJEM

FRANCUSKA LIBERATION 6. XII. 1999. 'Ambicije WTO-a su iznad njegovih mogućnosti' Pascal Riche razgovarao je u Seattleu s Pascalom Lamyjem, izaslanikom Europske unije na pregovorima Svjetske trgovinske organizacije: " - Kako biste nazvali ono što se dogodilo u Seattleu? Glupost tisućljeća? = 'Bug' WTO-a, možda... Ono što se dogodilo moglo se predvidjeti. Razlog neuspjeha jest to što WTO danas ima ambicije koje nadilaze njegove mogućnosti. To vrijedi istodobno za samu ustanovu, kao i za njezin način rada i kulturu pregovaranja... WTO je naslijedio GATT, taj zeleni tepih za bogate zemlje oko kojega se raspravljalo o temama koje su istodobno bile jasne i nerazumljive: o carinama i tehničkim zaprekama trgovini. Globalizacija je utjecala na stvarnost: danas mora raspravljati 135 zemalja, a svjedoci smo povezivanja trgovine s drugim temama, uslugama, okolišem, zdravljem, kulturom, socijalnim pitanjima... To je neprijeporan problem u pregovaranju. Zemlje su puno brojnije i sve imaju pravo sudjelovati u pregovorima. Kako su teme postajale 'jasnije', stvar se strašno politizirala. Sama globalizacija omogućuje svoje širenje putem glasila. Nevladine udruge su se ubacile u raspravu i od nje načinile posao... Sve je to razlog neuspjehu Seattlea. Imali smo zrakoplov čiji su motor i karoserija projektirani prije više desetaka godina za prijevoz svih tema s konca ovog stoljeća... Zrakoplov nije mogao uzletjeti. - Znači li to da je zbog nedostatka prikladnih ustanova nemoguće nadzirati globalizaciju? = Ne izvlačim konačne zaključke. Ne kažem da nemamo mogućnosti da djelujemo. Tvrdim da su ambicije bile iznad mogućnosti. To je strukturno tumačenje neuspjeha Seattlea. Postoje i konjukturni razlozi: pregovori ne napreduju, nejednaka je želja za uspjehom itd. U ovom slučaju dva tabora u Seattleu imala su problem: SAD se nije pomaknuo ni na jednom području zbog predsjedničke kampanje. A zemlje u razvoju htjele su dati do znanja da ovaj put to neće ići bez njih. (...) - Europljani imaju više iskustva nego Amerikanci u svezi s pregovorima koji se tiču suvereniteta... = To je istina. Zato mi imamo što ponuditi sustavu. U neredu koji je vladao u petak, uspio sam poručiti Mikeu Mooreu da razmisli što bi se moglo učiniti s WTO-om i da iznese prijedloge. WTO je uzbudljiva organizacija, jer su izazovi kojima se bavi vrlo konkretni. Uostalom, 'business' je jako zainteresiran, jer znade da će odluka WTO-a imati puno veći utjecaj na rezultate nego odluka Međunarodne organizacije rada ili UN-a. - Je li WTO pravo mjesto za raspravu o tim temama? Ne bi li bolje odgovaralo tijelo koje će biti više političke naravi, prilagodljivo, po uzoru na Europsku uniju? = Očito je da imamo institucionalni problem na svjetskoj razini. Na teorijskom planu možemo satima razgovarati o njemu. Još tražimo Jeana Moneta početka sljedećega stoljeća. Tako je i on počeo utvrdivši da Liga naroda (prethodnik UN-a, op. ur.) slabo djeluje. Tada se zapitao što se može i kako učiniti... Što se mene tiče, sve to mi se već dugo vrze po glavi. Pogledamo li opće prilike, vidjet ćemo puno nepravilnosti: primjerice, postoji WTO, ali ne i svjetska organizacija za okoliš... (...) - Kako reformirati WTO? = Sve je otvoreno. Treba li nam obrazac koji će se temeljiti na regionalnim skupinama? Ili sustav udjela poput MMF-a? Ili vijeće sa stalnim i promjenjivim članovima? Je li potreban glavni direktor s većim ovlastima? Upravno vijeće i vijeće za nadzor? Sve je moguće. U ovom času, WTO je pomalo slab i uvučen u diplomatsku igru na Metternichov način, dječju igru rata. Umjesto da se odluče između dvaju kandidata za dužnost glavnog direktora, zemlje članice prepolovile su trajanje mandata! Ta je odluka bila osnova onoga što se dogodilo u Seattleu. Kakav utjecaj u takvim prilikama može imati glavni direktor?"