US 4. - 5. XII. RUSI LEWIS

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 4./5. XII. 1999. Rusi trebaju sami naći izlaz iz svoga kaosa "Bivši ruski premijer Jevgenij Primakov stigao je prošloga tjedna u dvodnevni posjet Parizu, očito u gesti povezanoj s parlamentarnim izborima raspisanima za ovaj mjesec i predsjedničkim izborima koji će se održati u lipnju", piše Flora Lewis. "Bez obzira na događaje u Rusiji nakon sloma Sovjetskoga Saveza i nestanka komunističkog monopola, Rusi su upili taktike vođenja političke kampanje. Primakov, kojega su primili predsjednik Jacques Chirac i premijer Lionel Jospin, nije nosio nikakvu posebnu poruku, ali mu posjet omogućava da istakne svoj status i iskustvo u vanjskoj politici. Zajedno s nedavnim posjetom Njemačkoj, bio je to ruski ekvivalent onom što su američki političari nazivali 'turnejom tri I' - riječ je o Irskoj, Italiji, Izraelu - da se glasačima pokaže kako se brinu o određenim mjestima, i da ih tamo dobro primaju. Riječ je o zemljama do kojih je nekim važnim domaćim skupinama glasača stalo. To je još jedan znak da odnosi sa Zapadom ostaju važan čimbenik za Ruse, bez obzira na to koliko su oni možda ljuti i razočarani zbog onoga što drže poniženjem i neuspjehom da im se pomogne onoliko koliko su očekivali. Primakov je rekao da 'potpuno podupire' sadašnju politiku Moskve u Kavkazu, odnosno rat s Čečenijom, i da Zapad ima 'manjkavu percepciju' toga što se tamo događa. Bila je to veoma suzdržana i diplomatska inačica reakcije na zapadne kritike, budući da se netom sastao s Chiracom koji je otvoreno i oštro govorio protiv vojne kampanje. No zatim je rekao i ovo: 'Želimo izbjeći rusku izolaciju.' Čečenija, nastavio je, ne bi smjela biti 'izlika za izgradnju još jednoga željeznog zastora oko Rusije', što je čudna poredba budući da je prvi željezni zastor bio potpuno sovjetska inicijativa, s ciljem nametanja sfere moći. Ipak, nije bilo ničega što bi pojačalo sumnje, izgrađene na izjavama iz prošlosti, da Primakov traži savez s Kinom i Indijom kako bi se suprotstavio Zapadu. (...) Očito, Rusija nije uspjela postići ništa slično razmjerno glatkom prijelazu na tržišno gospodarstvo i demokratsku politiku, što je većina drugih bivših komunističkih zemalja postigla. No, u načelu, i zbog toga što nema drugog izbora već prihvatiti Jeljcina kao vođu, kako god krhkog, Zapad se treba pretvarati da Jeljcin ima nadzor. Nema druge osobe kojoj bi se okrenuo. No nije jasno tko vlada, ako itko, niti koliko će izbori zaista razbistriti situaciju. Sadašnji premijer Vladimir Putin izdigao se iz anonimnosti do velike popularnosti zbog čvrste politike prema Čečeniji, koju je tražila vojska, no to će vjerojatno nestati dok će se troškovi u ljudstvu i novcima gomilati bez nagrade. Primakov je druga istaknuta osoba. On ima dogovor s moskovskim gradonačelnikom Jurijem Lužkovom o zajedničkoj listi za parlament i kažu da će na temelju izbornih rezultata odlučiti tko će se kandidirati za predsjednika. Primakov svoje odnose s moćnim gradonačelnikom opisuje kao 'savršene'. Jedan promatrač zbivanja u Rusiji komentirao je nakon Primakovljeva posjeta: 'Koja šteta, pokazalo se da je najbolja prilika za odgovornog ruskog vođu ipak Sovjet. Oni još nisu uspjeli promijeniti način razmišljanja.' Znači, vjerojatno neće biti ni razloga ni poticaja da se Sjedinjene Države ili saveznice uključuju u rusku politiku, i da će manipulacije financijskom pomoći imati mnogo manje utjecaja nego što neki na Zapadu zamišljaju. Rusi moraju sami razriješiti kaos koji stvaraju iz provedba reforma u svom društvu. Želja za uključenjem, želja da se ne nađu još jednom izolirani, to su znakovi koji najviše hrane nadu da će Rusi pokušati naći izlaz iz katastrofe koju si sami nametnuli. (...) Razaranja u Čečeniji neprihvatljiva su i moraju biti zaustavljena. Korupcija sprječava gospodarski rast. 'Partnerstvo' znači ne samo uporabu zapadne pomoći već i zajedničke ciljeve mira, sigurnosti, slobodnoga društva. Uključenje i partnerstvo dostupni su, ali pod jasnim uvjetima. Odluke trebaju donijeti Rusi."